Polaganjem ruža u krugu umjesto kod spomenika koji još uvijek ne postoji, obilježen je ovogodišnji Dan bijelih traka u Prijedoru – dan kada je 31. maja 1992. godine nesrpskom stanovništvu naređeno da nosi bijele trake oko ruke, a svoje kuće označi bijelim čaršafima.
Tog dana počelo je sistemsko protjerivanje, zatvaranje i ubijanje nesrpskog stanovništva u Prijedoru. U tim zločinima život su izgubile 3.176 osobe, među kojima i 102 djece. Djeca, koja ni danas nemaju svoj spomenik. Spomenik na kojem bi bila ispisana njihova imena – kao vječna uspomena i opomena na zlo koje se nikada ne smije ponoviti.
Ovogodišnje obilježavanje 33. godišnjice počelo je kod lokaliteta Starog grada, gdje su gradske vlasti usmeno odobrile izgradnju spomenika. Međutim, do danas nije izdata nijedna zvanična dozvola onima koji bi podigli spomenik ubijenoj djeci.
Više od hiljadu građana, s bijelim trakama oko ruke i ružama u rukama, učestvovalo je u mirnoj šetnji centrom grada do glavnog trga. Tamo je održan kratki govor predstavnika Udruženja roditelja ubijene djece Prijedora i organizatora obilježavanja Dana bijelih traka.
Predsjednik udruženja, Fikret Bačić, kazao je da su svi raniji razgovori s prethodnim gradonačelnicima zapeli dolaskom Slobodana Javora na čelo grada.
– Boli nas što je Javor dijete rata. Nije bio učesnik, ali ne želi razgovarati o izgradnji spomenika. Sa Pavlovićem, koji je bio visoki oficir Vojske RS-a, doveli smo priču gotovo do kraja – imao je razumijevanja i volje. Današnji gradonačelnik ne želi da razgovara. Drugi zvaničnici su mi obećali da će organizovati sastanak, ali do toga još nije došlo. Moja želja je samo da sjednem s njim i da ga direktno pitam – da li je za izgradnju spomenika ili nije – rekao je Bačić.
Među učesnicima bio je i bivši logoraš Emsudin Muslimović iz Rizvanovića, koji se nakon penzionisanja vratio iz dijaspore u Prijedor. Svake godine prisustvuje ovom obilježavanju.
– Tužno je što još nemamo spomenik za ubijenu djecu. Sve zločine sam vidio, bio sam u ‘bijeloj kući’ u Omarskoj, gledao kako odvode ljude na ubistva. Teško mi je svaki put, ali svi zaslužuju da se zna gdje su, da imaju dostojan mezar ili grob. Još mnogi nisu pronađeni – kazao je Muslimović.
Ove godine u Prijedor su stigli i šetači iz Travnika i Odžaka, biciklisti iz Ključa, te brojni drugi građani koji su željeli na dostojanstven način odati počast nevinim žrtvama.
Za zločine počinjene u Prijedoru doneseno je oko 50 pravosnažnih presuda, a osuđeni su dobili ukupno oko 800 godina zatvorskih kazni.
