Bosna i Hercegovina i ove godine ide prema već poznatom scenariju – rast izvoza ne može uhvatiti korak s rastom uvoza, pa će 2025. gotovo sigurno završiti u deficitu.
Iako ekonomisti ističu da je to uobičajeno za male tranzicijske ekonomije poput bh. tržišta, iza te fraze krije se niz propuštenih prilika, loših politika i neiskorištenih potencijala – od energetskog sektora do prehrambene industrije.
Dok zemlja i dalje uglavnom izvozi sirovine, a uvozi gotove proizvode, vlasti ne nude ozbiljnu strategiju koja bi potaknula domaću proizvodnju, otvorila nova tržišta ili barem spriječila vlastite odluke da dodatno oslabe privredu. Prema trenutnim podacima, i ova godina će najvjerovatnije biti završena u deficitu, što ekonomisti ocjenjuju očekivanim.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u periodu od januara do septembra 2025. godine spoljnotrgovinski deficit iznosio je 9,63 milijarde KM. Izvoz je u tom periodu iznosio 12,6 milijardi KM, što je šest posto više nego u istom razdoblju 2024. godine. Uvoz je, s druge strane, iznosio 22,23 milijarde KM, odnosno 4,3 posto više nego prethodne godine.
Male ekonomije i stari problemi
Ekonomski stručnjak Admir Čavalić objašnjava da podaci pokazuju snažnu trgovinsku konvergenciju bh. tržišta prema zemljama Evropske unije i članicama CEFTA-e.
„Ovo jasno pokazuje da ćemo i ovu godinu završiti s deficitom, što je, nažalost, već ustaljen obrazac kod malih, tranzicijskih ekonomija poput naše. Iako imamo određeni rast izvoza od šest posto i nešto manji rast uvoza od četiri posto, teško je očekivati da će se taj omjer značajnije promijeniti do kraja godine“, kazao je Čavalić.
Dodaje da razlozi za ovakvo stanje mogu biti brojni, ali da se uglavnom analiziraju tek na kraju godine. Kao ključne mjere za poticanje domaće proizvodnje navodi ekonomske reforme, fiskalno rasterećenje, liberalizaciju tržišta i jačanje konkurencije.
Neiskorišteni potencijali domaće proizvodnje
Ekonomski analitičar Igor Gavran ističe da Bosna i Hercegovina ima dva paralelna problema – izvoz koji je daleko ispod stvarnih mogućnosti i nedovoljno iskorišten potencijal domaće proizvodnje.
„Dio razloga leži u našoj nekonkurentnosti, ali to nije jedini problem. Previše zavisimo od tržišta EU i regije, a vrlo malo izvozimo izvan tog ograničenog okvira. Niko nas ne sprječava da pokušamo ući na nova tržišta. Primjerice, tržište Ruske Federacije sada ima manju konkurenciju zbog sankcija, ali mi ni to ne koristimo. Istovremeno, ogroman dio uvoza odnosi se na proizvode koje ili već proizvodimo u dovoljnoj mjeri ili ih lako možemo sami proizvesti“, objašnjava Gavran.
Prema njegovim riječima, struktura izvoza dodatno pogoršava situaciju – izvozimo sirovine, repromaterijal i jeftine gotove proizvode, a uvozimo skuplje artikle.
„Posebno je zabrinjavajuće to što sve manje izvozimo električnu energiju, a sve više je uvozimo. Nafta i naftni derivati predstavljaju dugoročni problem. Imamo rezerve sirove nafte koje ne istražujemo, rafineriju koja bi mogla opskrbljivati cijelo tržište BiH i čak izvoziti, ali ona ne radi bez stvarnog ekonomskog ili tehničkog razloga“, ističe Gavran.
Destruktivne mjere i neaktivne vlasti
Gavran smatra da bi vlasti barem trebale prestati donositi odluke koje dodatno otežavaju poslovanje domaćim kompanijama.
„Primjer su destruktivne mjere poput povećanja minimalne plaće bez istovremenog smanjenja doprinosa ili povećanja cijena električne energije i javnih usluga bez bilo kakvih kompenzacijskih poticaja. Takvi potezi čine privredu još manje konkurentnom“, upozorava on.
Dodaje da i javna preduzeća, koja se često prikazuju kao uspješna, zapravo posluju na ivici opstanka. „Namjenska industrija, koja bi trebala biti primjer stabilnosti, stalno se suočava s rizikom obustave proizvodnje zbog nedostatka repromaterijala ili preniskih plata radnika. Slična je situacija i s elektroprivredom u oba entiteta, koja se suočava s ozbiljnim padom proizvodnje i prihoda“, zaključuje Gavran.
