Bošnjaci Hercegovine - lojalni građani centralne vlasti

U prvoj polovini 19. stoljeća, pokret bošnjačkih kapetana, ajana i begova za autonomiju Bosne nije dočekao velike ovacija kod hercegovačkih plemića. Ali-paša Rizvanbegović i Smail-aga Čengić su se našli na suprotnoj strani Gradaščevićevog ustanka i tako ostali odani vlastima u Istanbulu. Nakon slomljenog otpora, Rizvanbegović dobiva titulu beglerbega hercegovačkog ejaleta i tako Hercegovina po prvi put biva zaseban ejalet u Osmanskom Carstvu.

 Krajem 19. stoljeća, Osmansko Carstvo gubi svoju snagu, a turbulentan period nastaje za Bošnjake. Zbog prijetnji nekih drugih sila, veliki broj njih se seli u Anadoliju. Ovaj proces je zahvatio i hercegovačke Bošnjake, koji su tražili utočište kod sultana, u tuđoj zemlji, radije nego da žive u svojoj pod nemuslimanskom vladarom. Primjer toga nalazimo u okolici Izmira, gdje postoji selo Halilbey, kojeg su osnovali Bošnjaci istočne Hercegovine. Selo se nalazi u sušnom, krškom pordučju, sličnom Hercegovini, a u njemu se i danas priča bosanski jezik, baštini bošnjačka kultura i nezaboravljaju svoji korjeni.

 Dolaskom Austrougarske monarhije, počinje adaptacija hercegovačkih Bošnjaka ovoj carevini. Jedna od najistaknutijih ličnosti ovog perioda je bio Mujaga Komadina, bivši gradonačelnik Mostara. Mujaga je, pored izgradnje i modernizacije Mostara, ostao upamćen kao čovjek vjeran bečkom dvoru. U jeku Prvog svijetskog rata, ovaj već sijedi gradonačelnik idalje je odgovorno upravljao Mostarom, pa je tako 1916. godine počašćen posebnim carskim odlikovanjem. Vrijedno je pažnje i osnivanje “preventivne dobrovoljačke vojne jedinice” u Mostaru, koja je u narodu nazivana “Mujaginom gardom” i to da su tokom posjete prijestolonasljednika Franza Ferdinanda 1914. godine, na brdu iznad Mostara, stajali uklesani inicijali tadašnjeg cara Franza Josepha I (FJ I).

 Za vrijeme komunističke Jugoslavije, možda i prva asocijacija na Mostar je bio fudbalski klub Velež, čiji su navijači često nosili transparente podrške Titu. Jedan od najznačajnijih političara ovog režima je bio Mostarac, Džemal Bijedić, visokorangirani član komunističke partije i bivši predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije.

 Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Hercegovci su se odazvali na odbranu i ponosno stajali na crti dvijema neprijateljskim vojskama, osiguravajući svoj opstanak na ovom komadu zemlje. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i provođenjem izbora, da se primjetiti tendencija hercegovačkih Bošnjaka da glasaju za stranke koje su na vlasti. Pa tako u HNK, SDA uvijek može računati na oko 50% bošnjačkog glasačkog tijela, a sa koalicionim partnerima ove stranke, bošnjačka opozicija gotovo da i ne postoji, što i nije slučaj sa ostatkom Bosne i Hercegovine.

 Učeni viševijekovnom tradicijom hercegovačkih Bošnjaka, jedno je sasvim sigurno. Hercegovina je plodno tlo za građane odane ideoligiji koju predstavljaju njihove vlasti.