Brada i vojska

Ustavni sud BiH je presudio da vojnici u Oružanim snagama BiH imaju pravo nositi bradu

Ustavni sud je odlučivao o zahtjevu Bakira Izetbegovića (SDA), predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta BiH, za ocjenu ustavnosti člana 12. st. (2) i (4) Pravila službe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

U odluci Ustavnog suda BiH stoji da, “slijedeći svoju praksu iz predmeta broj U 8/17, Ustavni sud je u ovom predmetu zaključio da su apsolutnom zabranom nošenja brade vojnicima Oružanih snaga BiH dok su u službi i u uniformi prekršeni pravo na privatni život i pravo na slobodu vjere zagarantirani Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom”.

Ova odluka se može povezati i sa odlukom Ustavnog suda BiH  iz decembra 2017.  Kada je Ustavni sud BIH odlučujući u predmetu broj U 8/17 usvojio je zahtjev Safeta Softića (SDA), tada zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je tada utvrdio da član 1. stav 1. tačka 7. izmjena Pravilnika o nošenju uniforme od 30. januara 2017. godine, koji je donio direktor Granične policije Bosne i Hercegovine, u dijelu koji glasi: „Policijski službenici kada su u uniformi brada im mora biti obrijana“ nije u skladu sa članom II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 8. i 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Tako je policajcima u uniformni dozvoljeno nošenje brade.

Brade u vojsci

Kroz historiju brada je bila svojstvena ratnicima i vojskovođama, i široko prihvaćena od strane običnih vojnika. Ali kao takva bila je podložna raznim modnim trendovima i besmislenim regulacijama.

Jedan od ranih primjera tih regulacija jeste i iz 345. godine pr.n.e.  kada je Aleksandar Veliki naredio svojim vojnicima da moraju obrijati brade, razlog nije bio gubitak časti ili kazna. On se  pribojavao da će neprijatelj iskoristiti bradu njegovih vojnika i upotrijebiti je protiv njih u toku sukoba.

Dok je Rimljanin Lucius Tarquinius Pricus je zdušno promovirao upotrebu oštrica za brijanje dok je sprovodio higijensku reformu od 616. do 578. godine p.n.e. Iako je Pricus pokušao uvesti potpuno brijanje brada, ono kao takvo nije bilo prihvaćeno do 454. godine prije nove ere. I tako je brijanje brada postalo svojevrstan trend u Rimskom carstvu.

Anglosaksonski ratnici su nosili brade sve do pojave kršćanstva u 7. st. Sa dolaskom kršćanstva, došlo je i svećenstvo te zakon da se brade moraju obrijati.

Tek pojavama stalnih i organiziranih vojnih jedinica počinju i regulacije koje zahtijevaju od vojnika i oficira da moraju biti obrijani i da ne smiju imati dugu kosu, prvenstveno zbog higijene ali i radi uniformiranosti. Naravno izuzetak je predstavljao boravak na ratištu.

Ali prava prekretnica i „smrt za brade“ u vojsci dolazi u Prvom svjetskom ratu. Zbog sveprisutne primjene biološkog ratovanja bojnim otrovima, uvodi se u obaveznu vojničku opremu i gas maska. I radi njenog djelovanja i primjene vojnicima se zabranjuje nošenje brade.

Posljedicom tih odluka brada se prestaje povezivati sa profesionalnim vojnim licima. Uz izuzetke određenih vojnih formacija kao što su inženjeri Legije stranaca kojima je posebnom odlukom dozvoljeno nošenje brade. I neke druge postrojbe koje su regularne vojne sile koristile u gerilskom ratovanju.

Brada i vojska u 21. st.

Danas mnoge vojske u svijetu dozvoljavaju nošenje brade, neke radi tradicije određenih jedinica a neke radi religijskih običaja.

Primjer su i Oružane snage Velike Britanije koje svojim vojnicima islamske vjeroispovijesti dozvoljavaju nošenje brade. „Muškarci islamske vjeroispovijedi i Siki mogu imati kratku, uredno podšišanu bradu. Međutim, zbog profesionalnih i operativnih razloga, u rizičnim situacijama djelatne vojne osobe kojima je dopušteno nositi bradu iz vjerskih razloga, morat će biti spremni prilagoditi ili obrijati bradu u onoj mjeri u kojoj to zahtijeva stavljanje respiratora ili aparata za disanje.“