HISTORIJA | Januar 14, 2022

Četvrta bosanskohercegovačka pješadijska regimenta

Regimenta je osnovana 1894. godine u Mostaru, po nacionalnom sastavu 95 % pripadnika su bili Bošnjaci , a 5% ostali. U početku je imala četiri bataljona, od kojih je 1, 2. i 4. bataljon bio stacioniran u gradu Trstu, dok je 3. bataljon ostao u glavnom gradu svog okruga.

Četvrta bosanskohercegovačka pješadijska regimenta

U gradu na Neretvi nalazile su se četiri kasarne (Sjeverni, Južni, Istočni i Zapadni logor) i od 1912. godine jedan značajni vojni aerodrom. Dodatno tu su se još nalazile logorske hale, mjesta za vojnu obuku i strelišta, kao i jedna vojna bolnica u gradu, odnosno u okolini. Najpoznatija jedinica stacionirana u Mostaru bila je 4. bosansko-hercegovačka pješadijska regimenta. Pored nje tu su se nalazile jedinice, trupe i štabovi, od kojih je većina bila dio 16. k.u.k. armijskog korpusa.

Regimenta je osnovana 1894. godine u Mostaru, po nacionalnom sastavu 95 % pripadnika su bili Bošnjaci , a 5%  ostali. U početku je imala četiri bataljona, od kojih je 1, 2. i 4. bataljon bio stacioniran u gradu Trstu, dok je 3. bataljon ostao u glavnom gradu svog okruga.

Od početka Prvog svjetskog rata pa do marta 1916. godine regimenta se nalazila u sastavu 2. pješadijske divizije austrougarske vojske. U tom periodu regimenta je bila direktno uključena u borbe ili se nalazila u rezervnom sastavu.

Bošnjaci su imali posebne uniforme i posebne kape-fesove. Boja uniformi i fesova je bila zeleno-siva. U ratu su Bosansko-hercegovačke regimente imale napadačke uloge i smatrale su se jednim od najelitnijih dijelova Austro-ugarske armije. Bošnjaci su se pored uniformi isticali i posebnim oružjem. Pored pušaka u borbi su rado koristili noževe i buzdovane. U borbi prsa u prsa kako to spominje Werner Schachinger u svojoj knjizi bili su nepobjedivi.

4. bosansko-hercegovačka regimenta u svoje prve veće vojne sukobe ulazi u istočnoj Poljskoj (Krašnik, Lublin, San), a pred kraj novembra 1914. godine u borbama kod Krakova. Od 20. do 25. decembra učestvuje je u operaciji prijelaza preko pasa Dukla.

Nakon toga izvršeno je povlačenje prema Karpatima, a već prvih dana 1915. godine regimenta sudjeluje u borbama kod Jasiela, na granici između današnje Poljske i Slovačke. Krajem februara učestvuje i u tzv. uskršnjim borbama prilikom druge ofanzive na Karpate. Od početka maja do novembra 1915. godine aktivno sudjeluje u borbama zauzimanja Gorlice, Sanoka i Lublina.

U aprilu 1916. godine, regimenta je premještena na jugozapadno ratište, gdje je raspoređena u sastav 93. pješadijske divizije. Komanda i sanitet jedinice su bili stacionirani u okolini Bovca i u Logu pod Mongartom.

 

Kada je 1915. godine Italija stupila u rat, na zapadnoj je strani Austougarske granice uspostavljen Soški front. U sklopu austrougarskih jedinica u proljece 1916. godine na front su pristigle i jedinice iz Bosne i Hercegovine. Prva jedinica koja je stigla na Soški front bila je 4. Bosnsko-hercegovačka. regimenta koja je imala položaje na Rombonu (2208 m) najvažnijem vrhu čitavog Soškog fronta.

Obzirom da su vođene uglavnom pozicione borbe, bez nekih velikih pomijeranja i austrougarske i italijanske snage, vojnici i oficiri 4. bosansko-hercegovačke regimente su pokazali veliku borbenost i požrtvovanost, naročito u bliskim borbama gdje ih austrougarska komanda opisuje kao najhrabriji segment austrougarske vojske na tom dijelu ratišta. Nerijetko su u borbama prsa u prsa koristili i buzdovane, što je često tjeralo italijanske vojnike da izbjegavaju bliske borbe sa Bošnjacima.

Sredinom septembra 1916. godine italijanske jedinice dobile su naredbu, da bez obzira na gubitke zauzmu Rombon. Tri dana i tri noći italijani su svim sredstvima nastojali izvršiti naredbu, ali njihove je napade zaustavila 4. Bosansko-hercegovačka regimenta.

 

U dolini Koritnice u malom selu Log pod Mangartom pripadnici 4.BH regimente su sebi sagradili malu džamiju. Džamija nije bila velikih gabarita. Imala je jednu kupolu i minaret. Bila je bijele boje i nalazila se otprilike 100 metara od Donjeg Loga. O džamiji ima sasvim malo podataka. Jedina svjedočanstva da je ona tu bila jesu dvije fotografije koje je napravio nepoznati austrijski oficir i ono što kažu tamošnji mještani, a to je kako su njima prenijeli njihovi stariji da je tu nekada bila džamija.

Italija koja je Prvi svjetski rat okončala kao pobjednik, a inače saveznica Srbije je nakon povlačenja kako tvrdi Tomaz Ovčak zbog mržnje koju je imala prema Bošnjacima koji su joj u toku rata zadavali velike nevolje, srušila džamiju.

 

4. bosansko-hercegovačka regimenta ostaje na tom djelu frona (Rombon)  do kraja 1917. godine, kada se premještaju na južni dio Soškog fronta. Zamjenile su ih manje snažni bataljoni, koji su umjesto kapa i šljemova morali nositi fesove, a ezan se učio pet puta  dnevno kako italijani ne bi primjetili odsustvo hrabre 4. bosansko-hercegovačke regimente.

Od oktobra 1917. godine dolazi do reorganizacije austrougarske vojske. Od 3. i 5. bataljona 4. bosansko-hercegovačke regimente i 8. bosansko-hercegovačkog pješadijskog lovačkog bataljona, ustrojena je i 8. bosansko-hercegovačka pješadijska regimenta. Preostali dijelovi 4. regimente ušli su u sastav 55. pješadijske divizije i u njezinom sastavu, do kraja rata, učestvuju u borbama na rijeci Soči .

24. oktobra 1917. godine snažnom artiljerijskom paljbom i plinskim granatama otpočela je 12. Soška bitka poznatija i ka bitka na Kobaridu. Italijani su protjerani preko rijeke Tilment. U toj bitci je sudjelovalo 64.000 Bošnjaka, koji u bili raspoređeni u sve četiri bosansko-hercegovačke regimente. U operacijama od 24. 10. do 27. 11. 1917, živote je izgubilo između 3000 i 4000 Bošnjaka. Bošnjaci 4. bosanko-hercegovačke regimente su uprkos velikim gubicima u noći između 2. i 3. novembra prešli preko rijeke Tilment kod Cornina, kao prva udarna jedinica. Uprkos jakom otporu uspjeli su uspostaviti most. Zarobili su 3.000 Italijana i zaplijenili su 13 topova. Poslije su im pomoc pružila dva bataljona Bošnjaka iz 2. bosansko-hercegovačke. regimente.

Tokom Prvog svjetskog rata 4. bosansko-hercegovačka regimenta odlikovana je sa 15 zlatnih medalja, u znak priznanja za iskazanu hrabrost. Nakon završetka rata, 4. bosansko-hercegovačka regimenta se preko Vršiča povukla do Ljubljane. Interesantno je da su mještani Kranjske Gore poslije odlaska Bošnjaka proširili priče, da Italijane na Vršiču čekaju Bošnjaci, što neki uzimaju kao dokaz, zašto Italijani nikada nisu prešli Vršič i spustili se do Ljubljane.  Jedan od vojnika ove regimente bio je istaknuti Bošnjak Husaga Čišić .