Da li Pelješki most od BiH pravi kontinentalnu državu?

Neumski koridor je dio bosanskohercegovačke teritorije koji komada Hrvatsku u na dva odvojna dijela. Iako ovaj problem iz današnje perspektive izgleda bizaran i nelogičan, to oduvijek nije bilo tako. Naime, Karlovačkim mirom iz 1699. Osmansko carstvo gubi izlaz na Jadransko more, a svoje teritorije u Dalmaciji ustupa Mletačkoj Republici. Nakon ovih teritorijalnih promjena, Dubrovačka Republika dobiva granicu sa Mlečanima na prostoru Neuma i Sutorine te zbog stalnih sukoba ove dvije nacije i ogromne animoznosti, Dubrovčani svoje pogranične teritorije dobrovoljno ustupaju Osmanlijama da bi pridobili njihovu zaštitu. Na taj način su se Neum i Sutorina našli u sastavu Bosanskog ejaleta početkom 18. stoljeća.

Od dobrovoljnog ustupanje teritorije je prošlo više od 300 godina, a Bosna i Hercegovina je do danas uspjela očuvati suverenitet nad neumskim koridorom, koji bi mogao uskoro biti narušen izgradnjom Pelješkog mosta. Prema UN-ovom zakon o moru, teritorijalne vode jedne države se protežu 12 nautičkih milja (22km) od kopnene teritorije, a ako država posjeduje usječenu obalu (kao što je slučaj sa BiH), ima pravo na slobodan plovni put i da preko međunarodnih voda izlazi na slobodno more. Također, plovni put podrazumjeva i zračni prostor iznad njega, kuda će prolaziti Pelješki most, a ni po kom zakonu se ne bi trebao tu nalaziti.

Hrvatska je sličan spor imala i sa Slovenijom, kojoj je oduzela dio vlasništva nad Piranskim zaljevom i uskratila izlazak na otvoreno more. Nakon međunarodne arbitraže, Slovenija je povratila ova prava te pokazala jasan put kojim bi trebala ići i Bosna i Hercegovina. Nažalost, u našoj zemlju su drugačije političke prilike. Jedinstvo svih slovenačkih političara da dobiju što veći komad mora je sasvim logična stvar, dok nejedintsvo bh. političara oko svima korisnog cilja je standardna slika i prilika naše države. Ovo se odnosi na srpsku i hrvatsku komponentu, koje rade isključivo u korist susjednih zemalja.

Tragikomedija ove situacije se ogleda u tome da je Dodik 2019. godine posegao za vitalnim nacionalnim interesom, zbog Zaključka Predsjedništva BiH o prihvatanju Zvaničnog stava Bosne i Hercegovine u vezi sa nastavkom izgradnje mosta Komarna – Pelješac. Dvotrećinskom većinom je ovaj zaključak oboren i tako Bosna i Hercegovina ni danas nema zvaničan stav o izgradnji ovog mosta, što je u međuvremenu postalo “nacionalni interes” Srba u RS-u. Sa druge strane, Čović Pelješki most smatra svojim i nema nikakve namjere protiviti se stavovima političara u Hrvatskoj, jer zašto bi profit BiH i njemu zamišljenog “Trećeg entiteta” bio bilo čiji interes. 

Bosna i Hercegovina plaća mnogo dadžbina prilikom uvoza robe kroz Luku Ploče i transporta prema ostalim dijelovima BiH, a potencijalna izgradnja luke u Neumu i prilaz otvorenom moru bi bio veliki ekonomski iskorak ovako siromašne zemlje. Prema analizama iz 2012. godine, za izgradnju luke bi trebalo najviše godinu i po dana, a luka ima sve predispozicije da postane jedna od najrazvijenijih luka na Jadranu, zbog dubine mora koja iznosi u prosjeku 23 metra što je jedna od najvećih dubina na Jadranu, a i zbog prilaza, s obzirom da bi se nalazila u zaljevu i ne bi bilo prijetnji od velikih talasa. Skorom izgradnjom brze ceste Neum – Stolac i potencijalnom izgradnjom 10-tak kilometara duge pruge Neum – Hutovo, luka bi bila povezana i cestovno i željeznički sa ostatkom države na jedan moderan, evropski način.

Pelješki most, kao objekat ne predstavlja neku opasnost po BiH, ali se Hrvatska ne bi upuštala u ovakav projekat da nema zacementiranu podršku sa strane i vjerovatno garanciju da će pomorska granica između BiH i Hrvatske idalje ostati status quo, tj. da će Bosna de facto imati izlaz na more, ali neće moći pristupiti vlastitim vodama bez dozvole Hrvatska. U suprotnom bi Hrvatska morala platiti BiH odštetu zbog izgradnje mosta preko njihove teritorije.

Nažalost, ovakvom statusu doprinose i pojedini predstavnici naroda u BiH, koji nikako da shvate da se razvojem Bosne i Hercegovine razvijaju sva tri njena naroda, a ne samo Bošnjaci.