Na današnji dan, 8. juna 1992. godine, odigrala se jedna od najvažnijih bitaka za odbranu Sarajeva tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu – oslobađanje platoa brda Žuč.
Još od aprila 1992. godine, kada je započela opsada glavnog grada, Sarajevo je bilo pod stalnim terorom agresorskih snaga sa Žuči, na kojoj su bile utvrđene pozicije Vojske Republike Srpske (VRS). Sa visine od preko 800 metara, agresor je imao gotovo potpunu kontrolu nad gradom, odakle je svakodnevno izvodio snajperske napade na civile i civilne objekte.
Bitka za Žuč bila je od ključne važnosti jer je spriječila podjelu grada na dva dijela i omogućila proboj iz okruženja. Cilj operacije bio je spajanje sa jedinicama Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) s druge strane sarajevskog obruča.
Plan operacije izradio je tadašnji načelnik Štaba Vrhovne komande ARBiH, Sefer Halilović, dok je vojnim jedinicama na terenu komandovao Mustafa Hajrulahović-Talijan.
Napad je započeo 8. juna 1992. godine, kada su jedinice ARBiH izvele sinhroniziranu ofanzivu iz pravca Novog Grada, Novog Sarajeva i Vogošće. Nakon višesatnih borbi, oslobođen je najviši vrh Orlić, čime su stvoreni ključni preduvjeti za daljnje napredovanje i širenje oslobođene teritorije.
Tog dana poginulo je gotovo 200 pripadnika Armije BiH, ali je agresor potisnut s brojnih strateških položaja. Ova operacija predstavljala je prekretnicu, jer su borci tada mlade Armije RBiH pokazali da neće ostati samo u defanzivi, već da su spremni odlučno i hrabro oslobađati okupirane dijelove zemlje.
