Dr. Šekib Umihanić : Dragim mojim otorincima doktoru Esi Sadikoviću i doktoru Irfanu Ljubijankiću

"Danas, 31. maja 2021. godine, na Dan bijelih traka,sjećamo se dana kada su zločinci u Prijedoru 1992 godine, natjerali nesrpsko stanovništvo da na svoje ruke vežu bijelu traku kako bi znali koga će ubijati, mi preživjeli se sjećamo nevinih žrtava ratnih zločina. Prijedor 1992. godine bio je najveće stratište u Evropi nakon Drugog svjetskog rata: masovne grobnice, logori, likvidiranja, deportacije. Danas, ali i svakoga drugoga dana, podsjećamo na sve nevino ubjene u velikosrpskim pohodima. Danas se sjećam i velikoga čovjeka dr. Ese Sadikovića. Sjećam se velikog čovjeka dr. Irfana Ljubijankića. Sjećam se i mnogih drugih prijatelja, stradalih u srpskim divljanjima, od Une do Drine i od Save do mora.

U zadnje vrijeme zvanična politika entiteta sa privremenom srpskom većinom sve češće potencira potrebu i promoviše vlastitu separatističku ideju i kako je "vrijeme za mirno razilaženje". Najglasniji u njenoj promociji je Miorad Dodik, taj nesretni učenik najvećeg balkanskog kasapina. Upravo on je na čelu političkih pokreta koji baštine ideologiju Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ideologiju zla i zločina. Sljedbenici Karadžića i Mladića relativiziraju činjenicu da su u tom zločinačkom projektu devedesetih godina prošloga vijeka, ubijene hiljade Bošnjaka, Hrvata i ostalih patriota drugih nacija i religija.

Rukovodstvo Republike Bosne i Hercegovine tada je ponudilo mirno razdruživanje od Jugoslavije. Proveden je Referendum i građani su iskazali svoju volju. Tada je Bosna i Hercegovina krenula mirnim putem u svoju budućnost. Ali, Karadžić, Mladić i Milošević, imali su svoj koncept a on se zasnivao na namjeri da pobiju, rasele i protjeraju svo nesrpsko stanovništvo. Danas sljedbenici njihove ideje, nama nude "mirno razdruživanje". Nama je jasno šta se pod tim podrazumijeva.

Potpuno svjesni, kao narod i bosanske patriote, šta nam nudi neofašistička ideologija i politika koju nam plasiraju iz Banja Luke, danas odajemo počast našim kćerima i sinovima, koji su nevini dali svoje živote, da bi Bosna i Hercegovina postojala. Danas se sjećam dr. Ese Sadikovića, otorinolaringologa, koji je mučki ubijen u logoru Omarska. U tom bolesnom srpskom pokušaju "mirnog razdruživanja". Dr. Eso Sadiković je i tada pomagao svima, u tim najtežim trenucima u svome životu. Bio je dosljedan i dostojanstveno je branio i čuvao svoju ljudskost, svoju profesiju, svoju Bosnu i Hercegovinu. U zahvalnost za ono što je činio, a u nedostatku mogućnosti da mu se drugačije oduže, logoraši su dr. Esu Sadikovića aplauzom ispratili u smrt.

Druga ljudska gromada, čovjek kojim se ponose Bosanska Krajina i cijela Bosna i Hercegovina, bio je dr. Irfan Ljubijankic, otorinolaringolog i ministar vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine. Ljekar i humanista svjetskog glasa. Osoba koja je uživala povjerenje uticajnih ljudi u svijetu i bezgranično povjerenje predsjednika Alije Izetbegovića. Bio je neustrašivi borac za našu Bosnu. Danas ga se sjećam s ponosom, svjestan da smo kao sljedbenici njegovih ideja, danas bogati. Naše ideje govore o budućnosti, zajedništvu, multietničkoj Bosni. One stoje nasuprot ideologije sa kojom ovo društvo, već decenijama zagađuju Radovan Klaradžić, ratko Mladić i njihovi sljedbenici. Naše tradicije i naše ideje čvrste su kao stećci. Čvrste su kao srce krajiško i srce bosansko. Zato sam danas ponosan, dok se sjećam ovih velikih ljudi.

Dragi moji otorinci, moji Eso i Irfane, i svi naši šehidi... Pamtimo vas, idemo vašim stazama humanizma i partriotizma i nosimo ideju Bosne u srcu. Ponosni!"