HISTORIJA | Mart 7, 2023

Dvije decenije od smrti generala Mehmeda Alagića: General je na onaj svijet otišao nasmijan

Ispraćen s uvredama, ponižavan, proganjan, ili, kako je zapisao Sead Omeragić, "ostavljen gotovo sam", legendarni Krajišnik, komandant Trećeg i Sedmog korpusa Armije RBiH, jedan od najslavnijih bosanskih generala i prvi poslijeratni načelnik Sanskog Mosta, preselio je na bolji svijet 7. marta 2003. godine.

Dvije decenije od smrti generala Mehmeda Alagića: General je na onaj svijet otišao nasmijan
Dvije decenije od smrti generala Mehmeda Alagića: General je na onaj svijet otišao nasmijan

Bio je general koji je oslobađao Bosnu. Historija će ga pamtiti po herojskim akcijama na Vlašiću, te po oslobađanju Kupresa, Donjeg Vakufa i rodnog Sanskog Mosta. 

General Alagić komandovao je jedinicama Armije R BiH koje su u ljeto 1995. godine stigle nadomak Prijedora i Banja Luke, gdje su zaustavljene pod pritiskom međunarodne zajednice. 

Mehmed Alagić je rođen u selu Fajtovcima, općina Sanski Most, 8. jula 1947. godine od majke Fermane Cerić i oca Redže. 

"Nosim ime dida Mehmeda koji je bio muhtar u selu i austrougarski vojnik. Moja porodica protjerana je sa Eminovca, koje se sada zove Milanovac. Did mi je bio osam godina vojnik u prvom svjetskom ratu... Tu sam završio osnovnu školu. Porodica mi je bila lošeg imovinskog stanja. Otac mi je imao petero djece. Četvero muških i jedno žensko. Ja sam bio najstarije dijete. Živjeli smo u jednoj sobi..."

Nakon školovanja i dugogodišnjeg službovanja u JNA, po izbijanju agresije na BiH našao se u sastavu 17. krajiške brigade kada ustrojava vojsku i postaje komandant Operativne grupe (OG) Bosanska krajina. 

Nakon kratkog vremena postaje komandant 3. Korpusa Armije RBiH. Na toj dužnosti ostaje kratko jer upravo na njegovu inicijativu dolazi do formiranja 7. korpusa Armije BiH. Postaje komandant 7. Korpusa ARBiH, gdje biva unaprijeđen u čin generala Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Alagić je, uz generala Atifa Dudakovića – koji danas, jednako sam kao i njegov "zemljak" iz Krajine bije svoju posljednju bitku, onu za istinu – prvi koji je od jednoga Korpusa napravio zaokruženu cjelinu. 

Skupa s nekoliko krajiških komandanata (prije svega, Fikretom Ćuskićem, Sakibom Mahmuljinom, Asimom Koričićem, Rasimom Imamovićem), general Alagić je "pozajmio" nekoliko brigada iz već postojećih Korpusa, i uz jezgro, 17. krajišku, oformio nekoliko novih. 

"Korpus je ubrzo dobio naziv 'krajiški', mada u njemu Krajišnici, po broju, nisu dominirali. Ali, dominirala je ogromna želja Mehmeda Alagića, Ćuskića, i svih drugih Krajišnika da se krene prema Krajini", ostat će zabilježeno.

Po završetku agresije, general Alagić je penzionisan i izabran za prvog poslijeratnog načelnika općine Sanski Most. Bio je jedan od rijetkih ljudi koji je razmišljao o srebreničkoj siročadi. Sagradio je privredno-poljoprivrednu i zanatsku školu u koju je doveo stotinu srebreničkih jetima kojima je dao stipendije, svakome po stotinu maraka.

Od tada general Alagić prolazi kroz najveću golgotu. Carlos Westendorp, tadašnji Visoki predstavnik za BiH, smijenio ga je s mjesta načelnika Općine Sanski Most. Uhapšen je i sa lisičinama na rukama i crnom čarapom na glavi, sproveden do Sarajevskog aerodroma.

Tadašnji nezavisni mediji koji su bili u službi "Alijanse" predvođeni SDP-om, Slobodna Bosna, Dani i Oslobođenje pisali su o njegovom kriminalu. Senad Avdić ga naziva „Krajiškim Mobutom“, Senad Pećanin mu spočitava 700 krivičnih prijava, Dženana Karup ga sumnjiči za pronevjeru od 25 miliona KM itd. A Asim Kamber, koji je najčešće citirani izvor na medije, likuje kako će „Alagića strpati u zatvor“.

„Nije problem načelnik Alagić, nego general Alagić”, kazao je krajem jula 1999.godine rahmetli general, komentirajući odluku tadašnjeg Visokog predstavnika međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Carlosa Westendorpa, kojom je smijenjen s mjesta načelnika općine Sanski Most. Biva prvo optužen od svojih prvih saradnika za nesavjestan rad, a onda i za pronevjeru novca. Morao je odstupiti sa dužnosti i sud ga u Bihaću optužuje na četiri godine zatvora.

Sastanak sa Zlatkom Lagumdžijom bio je sastanak sa katil-fermanom.

– „Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice“ – rekao je tog 2. Avgusta 2001. godine rahmetli general Mehmed Alagić, nakon što su ga uhapsili specijalci Federalnog MUP-a i doveli u Sarajevo odakle je deportovan u Haag. Apsurd za apsurdom. Čovjek koji se borio za pravdu, vodio oslobodilački rat i oslobodio “pola Bosne”, uključujući i rodnu Sanu, optužen je za komandnu odgovornost za ratne zločine u srednjoj Bosni.

Nakon što je pušten iz Haaga, da se brani sa slobode, Karli del Ponte poručio je: “Gospođo, ovdje me više nikada nećete vidjeti”. Drugog dana Ramazanskog bajrama, na Dan šehida 2001. godine, pušten je iz Haaga.

General Alagić umro je samo nekoliko dana prije nego je u Haagu trebala biti održana predstatusna konferencija o njegovom slučaju. Uhapšen je u Sanskom Mostu i, prema nekim svjedočenjima, odveden u pidžami, iako bi se da je pozvan sigurno dobrovoljno predao da brani svoju i vojničku čast antifašističke Armije RBiH.

"General Alagić nije umro od srca, nego od nepravde",

rekao je rahmetli Alija Izetbegović. 

Dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred 20.000 ljudi koji su došli iz cijele BiH i brojnih evropskih zemalja i Amerike. Ukopan je u haremu Fajtovačke džamije. 

Umjesto da, po običajima, pita vjernike da li mu "halale", pisao je tadašnji Ljiljan, tadašnji reis Mustafa Cerić, naravno, nije mogao upitati generala Alagića, ali mogao je izustiti: 

"Halališ li im"?
“Halališ li im”?

Danas nakon 18 godina ponovo pitamo generala Mehmeda Alagića: "hoćeš li nam halaliti Mehmede?", da makar malo ublažimo ovu sramotu našem narodu.