Dželati naroda mog : Nikola Jorgić osuđen za genocid u Doboju

Krvnik Jorgić je uhapšen krajem 1995. godine u Njemačkoj, gdje je živio od 1969. godine do početka 1992. godine. Rođen je 1946. godine u Kostajnici kod Doboja, oženjen je Njemicom Petrom, a troje, od njegovih šestoro djece, živi u Njemačkoj. Krvnik je u Bosnu u rodno selo Kostajnica, koje se nalazi na desnoj obali rijeke Bosne na lokalnom putu Doboj - Modriča u opštini Doboj, došao na mjesec dana prije agresije na RBiH, odradio svoj krvavi pir i već negdje nakon godinu dana ponovo se vratio u Njemačku, kao da je bio samo na jednom običnom, malo dužem odmoru u domovini.

Dolaskom u Kostajnicu, organizovao je 30 četnika koji su nazvani “Jorgina grupa”. Uhapšen je 1995. godine na aerodromu u Dizeldorfu, a Vrhovni državni sud njemačke pokrajine North Rhine Westphalia u Düsseldorfu osudio je Jorgića 26. septembra 1997. godine zbog jedanaest slučajeva genocida, od kojih su tri uključivala ubistvo 30 osoba. Ostalih osam slučajeva odnosilo se na nanošenje teških tjelesnih povreda i na nezakonito zatvaranje. Jorgić je osuđen na četiri doživotne kazne zatvora i osam kazni u trajanju od sedam do devet godina zatvora. Takva kazna je objedinjena u doživotnu zatvorsku kaznu. Bila je to prva, historijska presuda za genocid nad Bošnjacima, izrečena četiri godine prije haške presude za genocid koja je izrečena generalu Radislavu Krstiću, komandantu Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske. Njegovo suđenje je trajalo devet mjeseci.

Uhapšen je 1995. godine na aerodromu u Dizeldorfu, a Vrhovni državni sud njemačke pokrajine North Rhine Westphalia u Düsseldorfu osudio je Jorgića 26. septembra 1997. godine zbog jedanaest slučajeva genocida, od kojih su tri uključivala ubistvo 30 osoba. Ostalih osam slučajeva odnosilo se na nanošenje teških tjelesnih povreda i na nezakonito zatvaranje. Jorgić je osuđen na četiri doživotne kazne zatvora i osam kazni u trajanju od sedam do devet godina zatvora.

Nakon Jorgićeve žalbe Europskom sudu za ljudska prava u Strazburu, ovaj sud je potvrdio pravilnost donošenja presude Nikoli Jorgiću za genocid u dobojskoj regiji.

- "Optuženi je ubijao i maltretirao ljude svojevoljno. Ovaj sud je ubijeđen van svake sumnje da je optuženi bio duboko umiješan u ove grozne događaje", rekao je sudija Gunter Krantz

O strahotama koji je počinio ovaj monstrum nad stanovnicnima Grapske kod Doboja. Najbolje opisuje Almir Grabovica, viši stručni saradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

“- Nakon zauzimanja Grapske dvadeset i pet bošnjačkih civila; i to uglavnom starijih, nemoćnih i bolesnih lica, te invalidnih osoba i žena, među kojima je bilo i jedno maloljetno dijete; ostalo je u Grapskoj do 13. Juna 1992. godine. Bili su zatočeni u dvije bošnjačke kuće pored glavne ceste. Naoružani čuvari su ih tjerali da skupljaju i pokopavaju tijela ubijenih rođaka. Za zločince su morali i obavljati fizičke poslove u vezi s pljačkom bošnjačkih kuća. Skupljali su stoku, te utovarali na kamione razne radne mašine, bijelu tehniku, namještaj i druga dobra opljačkana po selu.

Dana 13. juna 1992. godine, u jutarnjim satima, oni su, u strahu od pucnjave koja je dopirala do sela, izbezumljeni došli do parkinga gostionice “Grapska“ koja se nalazila na putnoj komunikaciji prema Modriči. Nakon polusatne pucnjave ispred gostionice se pojavio zloglasni Nikola Jorgić zvani Jorga s još jednim naoružanim licem. Mirsad Hadžić, koji je sve promatrao sa prozora susjedne kuće, u svom svjedočenju navodi: ”Džip je stao ispred gostionice gdje je Nikola Jorgić zajedno sa svojim pratiocem izašao iz auta da bi nakon toga iz automatskog oružja neprekidnom vatrom počeli pucati prema grupi ljudi okupljenim ispred gostionice. Tom prilikom ubili su 25 lica među kojima je bilo osam žena, jedno dijete, troje mentalno retardiranih, pet teških invalidnih lica od čega je dvoje bilo nepokretnih. Ubijen je učitelj Hurtić Ibrahim poznatiji kao Brajko, njegova supruga Ferzeta i njihov maloljetni sin Admir, zatim Muratović Adem, invalid bez nogu, i njegova supruga Mevla, te Alić Alema, nepokretna starica, i ostale stare i iznemogle osobe.” Nakon masovnog zločina koji je počinio Nikola Jorgić sa svojim pomagačem svjedoku Mirsadu Hadžiću i dvojici drugih zatvorenika bilo je naređeno da leševe ubijenih stanovnika Grapske nose do jedne rake iskopane na livadi pokraj potoka - naveo je Grabovica.”

Monstrum i dželat je umro u zatvoru, bolovao je od dijabetesa i teških srčanih problema. Sahranjen je u Kostajnici kod Doboja, 17. Juna 2014 god.