Genocid u Višegradu: Kako su nestali Bošnjaci Podrinja

Višegrad je smješten je u istočnoj regiji Bosne i Hercegovine, na obali rijeke Drine, na samoj granici sa Srbijom. Kao granični grad konstantno je bio izložen napadima i udarima sprskih vojnih formacija što je često za posljedicu imalo brojne masovne zločine, kao i genocid nad Bošnjacima.

U samom Višegradu je prema popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo skoro 7500 Bošnjaka i nešto više od 3500 Srba. Već u aprilu 1992. godine Užički korpus JNA okupirao je Višegrad nakon čega je velikosrpska vojska izvršila masovni pokolj, ubijanje i spaljivanje bošnjačkih civila. Na današnji dan, 14. juna 1992. godine specijalna formacija pod komandom Milana Lukića zarobila je više od 60 ljudi, najviše žena i djece te su ih zatvorili u kuću Avde Omeragića i žive ih spalili.

Dana 10. juna 1992. godine Milan Lukić je iz fabrike Varda izveo 7 Bošnjaka s njihovih radnih mjesta, a zatim ih strijeljao ispred fabrike.

14. juna 1992. godine četnici su, na čelu sa najokrutnijim srpskim zločincima iz Višegrada Milanom Lukićem, Sredojem Lukićem i Mitrom Vasiljevićem, natjerali 65 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žena i djece, gdje ih zaključavaju, a nakon toga pale kuću. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik, gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju - Kladanj. Samo jedna ososba je preživjela sa teskim tjelesnim i psihičkim posljedicama.

27. juna iste godine u kući Mehe Alića, zatvorena su i spaljena 72 civila. Najmlađe žrtve bili su djeca Esada Tufekčića, sin Ensar (jedna godina) i kćerka Elma (pet godina). U junu 1992. godine na mostovima na Drini je ubijeno stotine Bošnjaka čija su tijela bačena u rijeku. Brojni Bošnjaci su zatvoreni u kasarnu JNA gdje su saslušavani, mučeni i prebijani.

U avgustu je srpska vojska napala selo Barimo gdje su zapalili cijelo selo i srušili džamiju. Tu je ubijeno 26 bošnjačkih civla.

Pored ubijanja, klanja i spaljivanja nedužnih Bošnjaka u Višegradu čiji broj iznosi preko 3000, Srbi su vršili i masovne zločine silovanja Bošnjakinja.

Za zločine u Višegradu, ICTY je prvu optužnicu podigao protiv Milana i Sredoje Lukića 1997. godine. Zločinac Milan Lukić uhvaćen je u Argentini 2005. godine i osuđen na doživotni zatvor. Sredoje Lukić se nakon skrivanja u Srbiji predao i osuđen je na 30 godina zatvora. Momir Savić je osuđen na kaznu od 18 godina zatvora. Zločinac Boban Šimšić je osuđen na 14, a Željko Lelek na 13 godina zatvora. Nenad Tanasković je osuđen na 8 godina zatvora. Zločinca Mitra Vasiljevića je Haški tribunal osudio na 15 godina zatvora za zločin protiv čovječnosti, ali je nakon 2/3 odslužene kazne pušten na slobodu.

Nažalost, mnogi pripadnici srpske vojske koji su počinili zločine protiv čovječnosti i genocid na prostoru Višegrada još nisu pronađeni i procesuirani.