HISTORIJA | Avgust 8, 2021

Godišnjica rođenja najvećeg sina Bosne i Hercegovine

Alija Izetbegović bio je bosanskohercegovački pravnik, književnik i političar, osnivač i počasni predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) i prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine.

Godišnjica rođenja najvećeg sina Bosne i Hercegovine

Alija Izetbegović bio je bosanskohercegovačkih pravnik, književnik i političar, osnivač i počasni predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) i prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine.

Rođen je 8.8.1925. godine u Bosanskom Šamcu u uglednoj ali osiromašenoj begovskoj porodici. Izetbegovićev otac Mustafa, trgovac po zanimanju, borio se u austrougarskoj vojsci na Italijanskom frontu u Prvom svjetskom ratu gdje je dobio ozbiljne povrede koje su ga ostavile u polu-paraliziranom stanju, zbog ovoga se Mustafa 1928. godine, odlučuje na selidbu u Sarajevo s devetočlanom porodicom. Mustafa Izetbegović je Imao dva sina iz prvog braka te tri kćeri i dva sina iz braka sa Alijinom majkom Hibom. Dobio je ime po djedu Aliji Izetbegoviću koji je bio načelnik opštine Bosanski Šamac.

U Sarajevu upisuje Prvu realnu mušku gimnaziju i već tada, kao maloljetnik, počinje se suočavati sa problemima oko pitanja „socijalne pravde i nepravde", s jedne, i vjere u Boga, s druge strane. Mnogo je čitao tokom dana provedenih u gimnazija, a mnoga djela koja je pročitao tokom završnih razreda gimnazije, odigrala su vrlo važnu ulogu u njegovom daljnjem obrazovanju i sazrijevanju. U književnosti su to bili romani Dostojevskog, a u filozofiji Propast Zapada Oswalda Spenglera i Stvaralačka evolucija Henria Bergsona.

Tokom Drugog svjetskog rata pridružio se organizaciji Mladi muslimani.Maturirao je 1943. godine na sarajevskoj Prvoj muškoj gimnaziji. Kada je u Mladim muslimanima došlo do rascjepa na pobornike Handžar divizije i komunističkog pokreta, Alija ostaje neutralan. Cijelo vrijeme rata provodi u Sarajevu koje je bilo pod ustaškom okupacijom, te uspješno izbjegava mobilizaciju u Oružane snage NDH. Uhapšen je od strane četnika 1944. godine, ali je ubrzo oslobođen od strane četničkog vojvode Dragutina Keserovića zbog zahvalnosti na ulozi njegovog djeda koji je osigurao puštanje četrdeset srpskih zarobljenika 1914. godine. U okviru Mladomuslimanskog pokreta za vrijeme Drugog svjetskog rata također se bavio humanitarnim radom, pomažući prognanim civilima Istočne Bosne. Tu također upoznaje i svoju buduću suprugu Halidu Repovac.

1946. godine, dok je služio vojni rok, uhapšen je od strane novouspostavljene komunističke vlade koja je u pokretu Mladi muslimani vidjela opasnost. Nakon suđenja na Vojnom sudu u Sarajevo, biva osuđen na tri godine strogog zatvora.

1949. godine nakon izlaska iz zatvora upisuje studij agronomije te osniva porodicu. Sljedeće godine provodi radeći na gradilištima, ponajviše u Crnoj Gori. Studij agronomije napušta na trećoj godini studija i upisuje pravo na Sarajevskom univerzitetu. Diplomirao je 1956. godine, samo dvije godine poslije početka studija, a u međuvremenu je dobio troje djece, dvije kćerke i sina. Pravosudni ispit položio je 1962. godine.

1970. godine objavio je svoju prvu knjigu, manifesto pod nazivom Islamska deklaracija u kojem je pokušao izmiriti okcidentalni tehnološki napredak sa orijentalnom, islamskom tradicijom. Iako je ispočetka ovo kraće djelo ostalo nezapaženo, u središte pozornosti dolazi tek nakon montiranog tzv. Sarajevskog procesa, u kojem se Alija Izetbegović zajedno sa dvanaestoricom muslimanskih intelektualaca tereti za antidržavne aktivnosti, islamski fundamentalizam te uspostavljanje ‘’Islamski čiste Bosne i Hercegovine.'' U aprilu 1983, Izetbegoviću i dvanaest ostalih bošnjačkih aktivista (među kojima su bili i Melika Salihbegović, Edhem Bičakčić, Omer Behmen, Mustafa Spahić i Hasan Čengić) izrečene su kazne. Iako optužba nije dostavila nikakve konkretne dokaze za svoje tvrdnje, Alija Izetbegović je osuđen na 14 godina zatvora zbog rušenja državnog poretka. U zatvoru u Foči ostao je šest godina, a osloboden je 1988. godine,kada su iz zatvora puštani na slobodu politicki zatvorenici osuđeni za verbalni delikt.

U drugoj godini po izlasku iz zatvora, u maju 1990, Alija Izetbegović sa grupom istomišljenika osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Programski ciljevi Stranke predviđali su afirmaciju univerzalnih vrijednosti slobode, demokratije, jednakosti i ljudskih prava. Na Osnivačkoj skupštini SDA 25. maja 1990. postaje njen prvi predsjednik. Na prvim demokratskim izborima 18. novembra 1990. SDA je odnijela ubjedljivu pobjedu dobivši 86 mandata u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine. Alija Izetbegović je izabran za predsjednika Predsjedništva BiH.

Sedamnaestog juna 1991. izbio je desetodnevni rat u Sloveniji čime dolazi do početka raspada Jugoslavije. Uskoro dolazi do prenošenja sukoba u Hrvatsku i kulminacije istog sa brutalnim napadom Jugoslavenske narodne armije na Dubrovnik i Vukovar. Alija Izetbegović je imao stav da BiH neće ostati u ‘’krnjoj’’ Jugoslaviji bez Slovenije i Hrvatske, obrazlažući da se više ne radi o Jugoslaviji nego Velikoj Srbiji. Javno se suprotstavlja mobilizaciji bosanskih mladića za rat protiv Hrvatske, a u svojim stavovima imao je podršku kod većine intelektualaca građanske provenijencije u BiH.

1. decembra 1991. godine održan je Prvi kongres SDA. Kongres je trajao tri dana uz prisustvo 600 delegata stranke. Alija Izetbegović je u svom govoru opisao tadašnju situaciju, iako ga je on lično najmanje želio, rat mu se činio neizbježnim.

Bosna i Hercegovina također polazi putem nezavisnosti. Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine održan je 29. februara i 1. marta 1992. godine. Referendumu se odazvalo 63% građana, od čega za nezavinost glasa 99%. Bosanski Srbi predvođeni Srpskom demokratskom strankom bojkotuju referendum i proglašavaju svoju vlastitu državu u državi tzv. Srpsku republiku u Bosni i Hercegovini. Kratko nakon međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine dolazi do prvih napada srpskih ekstremista i snaga JNA na gradove i sela nezavisne Bosne i Hercegovine, te progona bošnjačkog i hrvatskog stanovništva.

Kao predsjednik Predsjedništva RBiH, nosio je teret i odgovornost vrhovnog komandanta. Insistirao je na poštivanju međunarodnih konvencija i ratnog prava, i posebno na zaštiti civilnog stanovništva i kulturnih i vjerskih objekata. Stalno je ponavljao teze da se radi o agresiji na jednu nezavisnu zemlju, koja se „nije pripremala na rat, nego za mir“. Iznosio je detalje o snazi JNA, političkom kontekstu agresije na BiH, govorio o njenom genocidnom karakteru, objektivnom stanju u zemlji, upozoravao na apsurdnost embarga na oružje, te humanitarnoj katastrofi koja je prijetila da uništi čitav jedan narod. Kroz četiri godine rata, za vrijeme najtežih momenata agresije, bio je uz svoj narod.

Rat je okončan 25. Novembra 1995. godine potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. Alija Izetbegović bio je jedan od potpisnika zajedno sa tadašnjim predsjednicima Srbije i Hrvatske, Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom. Kreator sporazuma, Ričard Holbruk, izjavio je kako Bosna i Hercegovina ne bi opstala da nije bio predsjednika Alije Izetbegovića. 

Za člana Predsjedništva BiH biran je još dva puta: na prvim poslijeratnim izborima 1996. kada je izabran i za predsjednika Predsjedništva BiH na period od dvije godine i na drugim opštim izborima u BiH septembra 1998. 15. Oktobra 2000. se povlači sa funkcije predsjednika predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Umro je u Sarajevu 19. oktobra 2003. godine i sahranjen je na šehidskom mezarju Kovači.