HISTORIJA | Januar 29, 2023

Godišnjica smrti Edhema Mulabdića, autora prvog bošnjačkog romana

Uz Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka i Safvet-bega Bašagića, zasigurno bio ponajvažnije ime cjelokupnog bošnjačkog preporoda na razmeđu stoljeća. Na izazove koje je donijelo novo vrijeme i ulazak Bosne u zapadnoevropski kulturni krug i sastav Austro Ugarske Mulabdić je odgovorio na izuzetan način, aktivno se uključivši u oblikovanje političke, društvene i kulturne stvarnosti Bošnjaka.

Godišnjica smrti Edhema Mulabdića, autora prvog bošnjačkog romana

Edhem Mulabdić rođen je 1862. godine u Maglaju. Tu je završio mekteb i ruždiju i nakon toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom.

Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Darul-mualimminu, u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Od 1899. do 1902. godine obavlja dužnost prefekta konvikta Učiteljske škole, a od 1902. do 1910. predaje na Šerijatskoj sudačkoj školi. Od 1911. do 1917. bio je nadzornik osnovnih škola, a od 1917. do 1923. je u upravi Muslimanske osnovne i Više djevoja čke škole. Od 1923. do 1929. je narodni poslanik na listi JMO. 6. januara 1929. godine je penzionisan.

Uz Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka i Safvet-bega Bašagića, zasigurno je bio ponajvažnije ime cjelokupnog bošnjačkog preporoda na razmeđu stoljeća. Na izazove koje je donijelo novo vrijeme i ulazak Bosne u zapadnoevropski kulturni krug i sastav Austro Ugarske Mulabdić je odgovorio na izuzetan način, aktivno se uključivši u oblikovanje političke, društvene i kulturne stvarnosti Bošnjaka.

Dolazak Austro-Ugarske u Bosnu bio je prekretnica u društvenom i političkom životu ove zemlje. Smjena dva carstva – istočnog, orijentalnog i islamskog onim zapadnim, kršćanskim, evropskim – najviše je pogodila Bošnjake.

Njihova nesnađenost, zbunjenost i strah od promjene političkog i društvenog poretka, promjene kulturnih paradigmi, strah “od tuđina”, obilježili su njihove živote. Nakon desetogodišnje stagnacije i skoro potpunog odsustva književnog života kod Bošnjaka, započinju procesi prilagođavanja novom kulturnom ambijentu, te dolazi do otvaranja škola i čitaonica, pokretanja prvih časopisa i listova (Bošnjak, Behar, Gajret, Biser), a na scenu izlazi i prva generacija bošnjačkih književnika čiji su najznačajniji predstavnici Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Safvet-beg Bašagić, Osman Nuri Hadžić, Edhem Mulabdić i Šemsudin Sarajlić, s kojima započinje doba književnog preporoda.

Da bi se prilagodili novim društvenim tokovima, bošnjački pisci prekidaju dotadašnju tradiciju stvaranja književnih djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku i pišu svoja djela na narodnom bosanskom jeziku. Time hvataju korak sa zapadnoevropskom kulturom koji je ona načinila još s renesansom.

Iako su počeli pisati na bosanskom jeziku, koji se nametnuo kao temeljni jezik kulturne elite, naši pisci tog vremena čuvali su usmeno i pismeno književno naslijeđe iz prethodnog perioda, ne dopustivši da tradicija i duhovna baština zauvijek nestanu. Pjesnici su mogli lahko izgraditi pjesničke oblike jer su već imali bogatu usmenu lirsku tradiciju (sevdalinku, baladu) s divanskom poezijom (gazeli, kaside, mesnevije), ali su pripovjedači mnogo teže pronalazili pripovjedne modele na kojima bi izgradili svoja prva književna djela.

Stoga je uloga koju je odigrao Mulabdić višestruko značajnija. On ne samo da je progovorio o toj velikoj temi, oslikavši traumu bošnjačkog kolektiva u vremenu do tad nesluđenih izazova nego je uspio iznaći i pripovjedne modele s kojima je uspio izgraditi vlastite književne svjetove.

U svom dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman ”Zeleno busenje” slovi kao najznačajnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman. ”Nova vremena” je roman manjeg značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije. Budući da je Mulabdić i prvi bošnjački novelist, ne smijemo zaobići zbirku novela ”Na obali Bosne”. Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima sarađivao.

Zbog kontakata sa vođama NDH, bio je izopćen, poslije Drugog svjetskog rata mu je suđeno, te je ostao i bez svoje penzije. Umro je u Sarajevu, na današnji dan, 29. januara 1954. godine. Danas je Mulabdić lektirski pisac i pomalo mu se vraća značaj koji je imao za razvoj bošnjačke kulture i prosvjete. Maglajska manifestacija ”Mulabdićevi dani kulture” u cijelosti je posvećena imenu i djelu ovog značajnog autora.