Godišnjica smrti Tvrtka I Kotromanića, prvog kralja Bosne

Na današnji dan umro je prvi bosanski kralj, Stjepan Tvrtko I Kotromanić bio je bosanski ban od 1353. do 1377, a zatim i prvi bosanski kralj do 1391.

Bio je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, te unuk Stjepana I Kotromanića, Jelisavete Nemanjić i Juraja II Šubića.

Tvrtko je bio je najstarije dijete rođeno iz braka Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. Kralj Tvrtko je rođen oko 1338. godine, dok je njegov vanbračni polubrat Stjepan Dabiša rođen oko 1339. godine. Pored Tvrtka Vladislav i Jelena su imali još jednog sina: Stjepana Vuka, koji je rođen oko 1345. godine. Moguće je da su Tvrtkovi roditelji imali još dvije kćeri, Katarinu, koja je bila grofica Celja i majka Hermana II Celjskog i Mariju Helfenštajn, koja je bila udata za helfenštajnskog grofa Ulirha. Tvrtko je sa samo petnaest godina postao ban Bosne. Po pravilu, nakon smrti bana Stjepana II bansku čast je trebao preuzeti Tvrtkov otac, knez Vladislav. Vladislav je bio teško bolestan, pa je nasljedna prava prenio na Tvrtka. Tako je Tvrtko vladao kao ban pod regenstvom oca. Vladislav je već sljedeće godine preminuo 1354, tako da je Tvrtkov regent postala kneginja Jelena Šubić.

Godine 1353. umro je ban Stjepan II Kotromanić. Bosansko prijestolje naslijedio je Tvrtko, „sin gospodina kneza Vladislava a sinovac velikoga i slavnoga gospodina bana Stepana“. Ugarski kralj Ludovik oženio se bosanskom princezom Elizabetom 20. juna 1353, neposredno pred smrt njenog oca Stjepana II. Ludovik je zahtijevao od Tvrtka da mu na osnovu baštinskih prava gospođe mlađe kraljice Elizabete preda svu zemlju Humsku sa svim tamošnjim utvrđenim gradovima. Budući da Tvrtko isprva nije mogao da stekne dovoljnu podršku plemstva, Ludovik je bio u prilici da ga natjera na posjetu Ugarskoj 1357. i predaju ovih teritorija.

Tvrtko je vodio ratove sa susjednim zemljama, najprominentniji od njegovih protivnika bilo je ugarsko kraljevstvo. Ugari su u dva navrati napali na sjever Bosne, prvi put napali su Ugari Donje Kraje, čiji su se gospodari podijelili međusobno. Jedni su stali uz Tvrtka, a drugi uz Ugare. Sa ovim napadom dovedena je u pitanje lojalnost nekih plemića. Vlatko Vukoslavić, do tada lojalan Tvrtku, predao je neprijatelju važnu tvrđavu Ključ. Međutim, Tvrtku tada „vjerno posluži“ vojvoda Vukac Hrvatinić koji odbrani od Ugara Soko Grad u Plivskoj župi. Poslije toga ugarska vojska je morala da se povuče.

Drugi ugarski napad desio se mjesec dana kasnije, prepadom na Usoru. Ugarska vojska opet nije uspjela u svojim namjenama, a zaustavljena je ispod zidina Srebrenika. Ubrzo nakon kraja ugarskih napada na Bosnu, 1366. godine, dolazi do pobune bosanske vlastele protiv Tvrtkove vlasti nakon čega je bosanski vladar bio primoran da napusti Bosnu i sigurnost potraži na dvoru ugarskog kralja, dojučerašnjeg neprijatelja. Pobunjeno plemstvo uzdiglo je Tvrtkovog mlađeg brata Vuka na bosansko prijestolje.

Nakon dogovora sa ugarskim kraljem i prihvatanja ugarskog sizirenstva nad Bosnom, Tvrtko se vraća u Bosnu i polako počinje da preuzima vlast nad zemljom. Do kraja 1367. Tvrtko je povratio svoju banovinu, a Vuk je bio u egzilu iz kog je stao da traži pomoć sa strane, naročito od pape, koji je pozivao na križarski rat protiv Bosne. Međutim, ništa od Vukovih i papinih zamisli nije se ostvarilo, jer je uz Tvrtka bio ugarski kralj. Do 1374. Vuk se izmirio sa Tvrtkom.

Tvrtko se za prvog bosanskog kralja krunisao 1377. godine u Milama kod Visokog. Prema pisanju Dubravka Lovrenovića, Tvrtka je u Milama krunisao did Crkve bosanske. Nakon krunisanja, kralj Tvrtko I Kotromanić, uzeo je titulu: „kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju.“ Prvi put se Tvrtkova kraljevska titula spominje u svečanoj povelji napisanoj 10. aprila 1378. godine u Žrnovnici na dubrovačkom području, a potvrđenoj 17. juna iste godine u Trstivnici kod Kaknja.

Nakon smrti ugarskog kralja 1382. godine izbili su nemiri na područjima dalmatinske obale, pa je kralj Tvrtko iskoristio tu priliku da pošalje bosansku vojsku u taj dio Dalmacije te preuzme potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno s otocima, i na taj način je Bosni pripojio Split, Trogir, Šibenik, otoke Brač, Korčulu i Hvar.

U posljednjem desetljeću svoje vladavine, kralj Tvrtko bio je suočen s upadima Osmanlija u Bosnu, prvo u jesen 1386. godine, a onda i u ljeto 1388. godine kod Bileće, kada Bošnjani na čelu s knezom Vlatkom Vukovićem pobjeđuju Osmanlije.

Bosanska vojska učestvovala je i u Kosovskom boju, boreći se na strani sa knezom Lazarom, koji je Tvrtka I molio za pomoć. Bosanska vojska je izborila pobjedu nad turskom vojskom na lijevom krilu gdje se borila i u domovinu se vratila sa neznatnim gubicima. Nakon toga se Tvrtko I okrenuo osvajanju hrvatskih teritorija gdje je napredovao sve do Novigrada, a pod njegovom vlašću su bili svi dalmatinski otoci i gradovi osim Zadra i Dubrovnika.

Tvrtko I. iznenada je preminuo 10. marta 1391. godine. Naslijedio ga je njegov rođak, Stjepan Dabiša. No, poslije Tvrtkove smrti 1391. godine ponovo nastupa nestabilna politička klima u Bosni, prouzrokovana i ugarsko-bizantskim rivalstvom koje po ko zna koji put zavađa bosansko plemstvo. Slijedi vrijeme česte promjene bosanskih kraljeva.

Tvrtko I Kotromanić je od Bosne stvorio snažnu kraljevinu koja je za njegove vladavine bila najmoćnija na Balkanu. Za vrijeme svoje vladavine proširio je teritorij bosanske države, tako da je ona obuhvatila i mnoge krajeve i gradove poput Splita, Trogira i Šibenika, uključujući i otoke: Brač, Hvar i Korčulu.