DRUŠTVO | Juni 8, 2021

Katili naroda mog : Ratko Mladić

Povodom današnje konačne presude zločincu Ratku Mladiću podsjećamo se na činjenice i istinu.

Katili naroda mog : Ratko Mladić

Ratko Mladić je rođen Marta 1942. u selu Božinovići kod Kalinovika. Oficirsku karijeru započinje nakon završetka Vojne akademije u Beogradu. U aktivnu vojnu službu u sklopu bivše JNA stupa 27. septembra 1965., kada je potpisao vojnu zakletvu.  Zatim godinama službuje u Makedoniji kao komandant bataljona u Kumanovu, komandant brigade u Štipu i načelnik Odjeljenja za nastavu Treće armije u Skoplju. U međuvremenu je završio i Komandno-štabnu akademiju

Aktivni dio krvavog raspada Jugoslavije postaje u ljeto 1991. Tada je bio komandant Devetog korpusa JNA u Kninu, u Hrvatskoj, a 4. Oktobra iste godine unaprijeđen je u čin generalmajora.

Nakon vojnog angažmana u Hrvatskoj, Mladić 9. Maja 1992. godine preuzima dužnost komandanta Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu.

Tadašnja skupština srpskog naroda izglasala je 12. maja 1992. godine formiranje Vojske RS, a Mladić je postavljen na dužnost komandanta Glavnog štaba VRS-a, na kojoj dužnosti je ostao do pred kraj 1996. godine.

Na zasjedanju nečega što se nazivalo „Skupština Republike Srpske“ 12. maja 1992. usvaja svoje strateške ciljeve, od kojih je prvi i najvažniji stvaranje etnički čiste države za srpski narod. Izvršenje zadatka je povjereno upravo Mladiću. I on  lično počinje da komanduje opsadom Sarajeva. On ističe kako se u Sarajevu gađaju samo vojni ciljevi, ali njegove naredbe koje radio-vezom izdaje artiljercima odaju karakter te operacije, ali i operacija koje se izvode u drugim krajevima BiH.

„Direktnim pogocima držite pod vatrom predsedništvo i skupštinu. Tuci i Pofaliće, tamo nema mnogo srpskog življa; da im razvučemo pamet njihovu“, glasilo je jedno od njegovih naređenja.

Njegova izjava data taj dan (12. maj 1992.) upućuje da je bio svjestan svog zadatka i posljedica koje on nosi. Ali nije bio siguran hoće li se to moći opravdati u očima svijeta.

"Prema tome, mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto pa da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Karadžić i gospodin Krajišnik to objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid."

Kao vrhovni komandant tzv. Vojske RS imao je potpunu kontrolu nad svim vojnim formacijama. A kao direktni komandant sudjelovao je u nizu vojnih operacija, uključujući i napad na zaštićenu zonu UN u Srebrenici.  A u U UN-ovoj bazi u Potočarima, gdje se sklonilo nekoliko desetina hiljada civila iz Srebrenice, general Mladić je sljedećim riječima smirivao uplašene ljude:

„Ne bojte se ništa prebacićemo vas prema Kladnju. Ne bojte se ništa neće se nikome ništa dogoditi.“

A ono što Srebreničani ne znaju jeste da su već spremni bageri za kopanje grobnica i streljački vodovi. Ratko Mladić izriče javnu presudu u objektiv kamera TV-ekipe iz Srbije: „Napokon došao je trenutak da se nakon bune protiv dahija osvetimo Turcima na ovim prostorima.“ Ubijeni su svi muškarci koji su se zatekli u Potočarima, kao i oni koje su pripadnici VRS lovili po šumama oko Srebrenice.

Skrivanje i hapšenje

Mladić se punih 14 godina skrivao u Srbiji ( od 1997 do 2011) te je tokom većine tog perioda, pogotovo na početku, iza sebe imao logističku i financijsku potporu srpske vojske (tada još jugoslavenske) te određenih pojedinaca u srpskoj obavještajnoj službi BIA (Bezbednosno-informativna agencija). Na početku svog bijega, do pada i izručenja Slobodana Miloševića (2001) Haškom tribunalu Mladić je živio praktički kao car, seleći se između vojnih odmarališta i lovišta te svog doma u elitnom dijelu Beograda na Košutnjaku.

Dane je provodio s ‘vojnim drugovima’, igrajući šah i stolni tenis, dok je u Beogradu često bio viđen u restoranima i na nogometnim utakmicama. Štoviše, država se toliko brinula za njegovu sigurnost da je cijela jedinica od stotinjak vojnika na čelu s pukovnikom Jovom Đogom bila zadužena samo za Mladića.

Ali smjene vlasti u Beogradu ostavljaju ga bez zaštite države te se oslanja na mali broj sebi odanih vojnika i široku mrežu rodbine i tazbine. Iako je formalno bio bez zaštite države on mu pomaže tako što ga i ne traži.

Napokon, 2011. godine, bolestan i praktički napušten od svih, Ratko Mladić uhapšen je u trošnoj kući u selu Lazarevu,. Navodno je preživio srčani udar, ali nije otišao u bolnicu iz straha da ga ne uhapse. Kod njega je pronađen i pištolj, ali oslabljeni ratni zločinac više nije imao snage ni da se ubije, makar je često tvrdio da ga živa uhvatiti neće.

Optužnica

Prva optužnica protiv Mladića podignuta je 25. Jula 1995. godine. Druga optužnica, 14. novembra 1995,[8] a izmijenjena optužnica donesena je 10. oktobra 2002. godine pod nazivom Predmet Ratko Mladić (IT-95-5/18-I) - "Bosna i Hercegovina" i "Srebrenica".[9] Druga izmijenjena optužnica donesena je 1. Juna 2011. da bi nakon nje uslijedile još dvije izmijenjene optužnice: prvo 20. oktobra te i 16. decembra 2011. godine.

Konačna optužnica za Ratka Mladića glasila je:

a) Dvije tačke za genocid (tačke 1 i 2):

Ratko Mladić je počinio, planirao, poticao, naredio i/ili pomagao i podržavao genocid nad dijelom nacionalnih, etničkih i/ili vjerskih grupa bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata. Namjera da se te grupe djelimično unište manifestirana je na najekstremniji način u Foči, Ključu, Kotor-Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici

Genocid

      b) Pet tačaka za zločine protiv čovječnosti (tačke 3, 4, 5, 7 i 8)

1. Progoni
2. Istrebljenja
3. Ubistva
4. Deportacija
5. Nehumana djela (prisilna premještanja)

c) Četiri tačke za kršenja zakona ili običaja ratovanja (tačke 6, 9, 10 i 11):

1. Ubistva
2. Terorisanje
3. Protivpravni napadi na civile
4. Uzimanje talaca

 

Presuda

Danas će ovome monstrumu u holandskom Hagu biti izrečena pravosnažna presuda.  Podsjetimo se da je Ratko Mladić pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu 22. novembra 2017. po prvostepenoj presudi je proglašen krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđen na kaznu doživotnog zatvora. Ratko Mladić proglašen je krivim po 10 tačaka optužnice, a oslobođen po jednoj tački, koja se odnosila na genocid u šest općina u Bosni i Hercegovini. Konačna presuda po tačkama optužnice bila je sljedeća.

 

1) Po tački 1 Vijeće nije utvrdilo da je Ratko Mladić kriv za genocid u šest općina,
2) u drugoj tačci i svim ostalim tačkama optužnice proglašen je krivim za genocid,
3) progon i zločin protiv čovječnosti,
4) istrebljenje i zločin protiv čovječnosti,
5) ubistvo i zločin protiv čovječnosti,
6) ubistvo, kršenje zakona i običaja ratovanja,
7) deportacija i zločin protiv čovječnosti,
8) nehumano i prisilno premještanje,
9) terorisanje i kršenje zakona i običaja ratovanja,
10) protupravni napadi na civile,
11) uzimanje talaca, kršenje zakona i običaja ratovanja.