Ko je bio Skender Kulenović?

Prije tri dana, 25.01.2022. godine navršile su se tačno  44 godine od smrti Skendera Kulenovića. 

Skender Kulenović bio je bosanskohercegovački pjesnik, dramatičar, pripovjedač i esejist, a prije svega akademik.

Rođen je 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, gdje je završio osnovnu školu. Nakon određenog vremena, sa porodicom seli u majčino rodno mjesto o čemu piše u pripovijetki Šarenka.

Od 1921. do 1930. godine sa porodicom je boravio u Travniku, gdje je pohađao Jezuitsku gimnaziju. 

Prvo književno djelo, tačnije rad napisao je u trećem razredu gimnazije, sa sonetima Ocvale primule. Od 1930. godine studirao je pravo na zagrebačkom sveučilištu koje nije završio.

Politički život i društveni angažman

1933. postaje član SKOJ - a, a 1935. KPJ-a. 

Godine 1941. stupa u prvi partizanski odred Bosanske krajine. Na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a održanom u noći 25. i 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu, zajedno sa Ilijom Došenom izabran je za sekretara. Kulenović u ratu piše poeme, uređuje listove (Bosanski udarnik, Glas, Oslobođenje). 

Nakon rata, radio je kao dramaturg u pozorištu u Sarajevu. Uređuje Pregled, Književne novine i Novu misao. Od 1. maja 1957. pa sve do 31. maja 1970. Bio je dramaturg Narodnog pozorišta u Mostaru, a kasnije urednik u beogradskoj Prosveti i sekretar Narodne skupštine FNRJ. 

Sarađivao je s brojnim listovima i časopisima. 1937. godine pokreće u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz zajedno s Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem.

Istaknuta djela:

"Stojanka majka Knežopoljka" - poema, 1945., "Ševa" - poema 1952., "Soneti" 1968., "Divanhana" - pripovijetke 1972., "Gromovo đule" - priče za djecu 1975., "Šarenka" - priče za djecu 1975., "Ponornica" - roman, 1977.[1]

Kulenović je objavio i nekoliko drama: A šta sad? (1946), Djelidba, Večera (1947), zbirki pripovjedaka: Divanhana (1972), Gromove đule (1975), te pred kraj života roman Ponornica (1977). Posthumno je objavljen pronađeni rukopis poeme Na pravi sam ti put, majko, izišo.

Istovremeno je obavljao je razne političke dužnosti u Beogradu. U posljednoj fazi književnog stvaranja boravio je u Mostaru.

Za svoj književni rad odlikovan je sljedećim priznanjima:

- Dvadesetsedmojulska nagrada SRBiH, 1971. godine

- Nagrada AVNOJ-a

- Zmajeva nagrada 1974. godine

Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti, Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.