POLITIKA | Februar 7, 2022

Manastir Karno i Srpska pravoslavna crkva

Ubrzo je borbu za "časni" krst zamijenila nova borba za "krst ratni". Kako je agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu poprimala nove "moderne" ili kako drugi navode i "postmoderne" antiljudske oblike srpskih nečasnika, i Srpska pravoslavna crkva je dobila (post)modernu ulogu. Moderna uloga Srpske pravoslavne crkve nije išla logičkim – vjerskim slijedom, zaustavljanja ili pokušaja zaustavljanja srpskih zločina. Aktivnost Srpske pravoslavne crkve (SPC) je išla uporedo, udruženo za aktuelnostima srpskih zločinaca.

Manastir Karno i Srpska pravoslavna crkva

Manastir Karno nalazi se nedaleko od Srebrenice, grada u kojem je počinjen genocid nad Bošnjacima u julu 1995. godine od strane Vojske Republike srpske i MUP-a RS. Nedavna dešavanja pod "pokroviteljstvom" pomenutog manastira rezultat su već dugogodišnje kreirane politike kojom se čvrsto brani "sveti nacionalizam" a ne "sveto pravoslavlje".

Još 1990-ih godina uloga pravoslavlja ili pravilnije rečeno, pravoslavnog nacionalizma bila je vodeća koja je strateški i ideološki pomagala te pružala podršku činjenja zločina na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine.

Vladika Vasilije Kačavenda „zauzeo“ Srebrenicu

13. jula 1995. Vladika Kačavenda zauzima Srebrenicu. U svome obraćanju Vladika, između ostalog kaže: "Ja želim da čestitam gospodinu generalu i preko Vas hrabroj srpskoj vojsci, vojnicima i vojskovođama" (...) "koji su spremni braniti ideale vjere pravoslavne, imena Srbina i otadžbine, koji su staru srpsku prestonicu (Srebrenicu) oslobodili od nekrsta i križa". U nastavku svog duhovnog obraćanja govori o uzvraćanju pomoći Grcima u oslobađanju Kipra od Turaka i Konstantinopolja. Poslije govora i zdravice Vladika Vasilije odlazi u crkvu na "produhovljenje".

U svetom govoru Kačavenda govori o bliskoj vezi srpskog naroda i Boga – srpski nebeski narod – i o svetom krstu koji je zamijenio "ruglo polumjeseca".

(O "nebeskom" na profilu Manastira Karno kod Srebrenice)

Vladika Vasilije je svojim osmijehom dočekao i obraćanje Miodraga Živanovića koji "željno iščekuje poravnanje džamije u Petriči (Srebrenica). "Ugledao sam minaret do nebesa, mislim da je već poravnat." (https://www.youtube.com/watch?v=NQZp7ov4DRw)

Časni – ratni krst i pravoslavni nacionalizam

Ubrzo je borbu za "časni" krst zamijenila nova borba za "krst ratni". Kako je agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu poprimala nove "moderne" ili kako drugi navode i "postmoderne" antiljudske oblike srpskih nečasnika, i Srpska pravoslavna crkva je dobila (post)modernu ulogu. Moderna uloga Srpske pravoslavne crkve nije išla logičkim – vjerskim slijedom, zaustavljanja ili pokušaja zaustavljanja srpskih zločina. Aktivnost Srpske pravoslavne crkve (SPC) je išla uporedo, udruženo za aktuelnostima srpskih zločinaca. Propagirajući mit o srpskim žrtvama te nužnosti konačne borbe za srpsko oslobođenje, episkopi Srpske pravoslavne crkve nisu vidjeli zlo u ratu. "Nije sve što miruje dobar mir i nije sve što ratuje zao rat", poručivala je SPC u vremenu vršenja najvećih zločina nad Bošnjacima. Otvoreno pozivajući na dobro rata a kasnije i genocida, pravoslavlje dobija drugačiju dimenziju pod SPC. Moderna Srpska pravoslavna crkva stvorila je pravoslavni nacionalizam. Osim što se pozivalo na rat, episkopi SPC su na vanrednom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora 1992., a povodom izjava zapadnih medija da postoje koncentracioni logori na području Republike Bosne i Hercegovine, sopštili sljedeće: "U ime pravde Božje, na osnovu svjedočenja naše sabraće arhijereja iz Bosne i Hercegovine i drugih pouzdanih svjedočenja, izjavljujemo sa punom moralnom odgovornošću da takvih logora u Republici Srpskoj Bosne i Hercegovine, kao ni u Srpskim Krajinama, niti je bilo niti ima." (...) "Što se tiče žrtava nasilja na srpskoj strani, posjedujemo mnogobrojna provjerena svjedočenja o pojedinačnim i grupnim silovanjima i nasiljima nad ženama, čak i djevojčicama. Najstrašniji su, za moralnu odgovornost i ljudsku savjest samih žrtava i svih nas, mnogi slučajevi žena Srpkinja koje su pod takvim nasiljem ostale u drugom stanju."

Pod vodstvom Sprske pravoslavne crkve, nacionalnog pravoslavlja, srpski zločinci su dobili punu moralnu podršku u uništavanju Republike Bosne i Hercegovine, Bošnjaka, vjerskih i kulturnih spomenika, te cjelokupne baštine.

(Fotografija preuzeta sa Prometej.ba)

Srpske zločince, poput Radovana Karadžića, Ratka Mladića te Željka Ražnatovića Arkana, patrijarh Pavle je blagosiljao pred polazak u činjenje novih zločina. Uz blagoslov SPC činjeni su masovni zločini, prisilni nestanci, te se podržavao genocid oštro odbacujući bilo kakve optužbe na račun srpskih zločinaca.

(Fotografija preuzeta sa Bosnjaci.net)

Manastir Karno kod Srebrenice i SPC

Nije ni čuda da se oni "manji" ugledaju na one velike. Takav je slučaj i sa manastirom Karno kod Srebrenice i Srpskom pravoslavnom crkvom. Budući da Srpska pravoslavna crkva predstavlja vrhovno duhovno vodstvo, onda nije ni toliko strano da se podvrhovne crkve i manastiri pridržavaju njenih kontinuiranih smjernica djelovanja.

9. januar je neustavno proglašen kao dan Republike Srpske. Entitet Republika Srpska je tvorevina zla u kojoj su se sprovodili zločini kao dio jedne široke, sistemske, rasprostranjene namjere da se istrijebe Bošnjaci. U planiranoj aktivnosti ubijani su Bošnjaci, vršio se prisilni nestanak djece, silovanje, stvarali su se takvi životni uslovi koji su doveli do djelimičnog nestanka Bošnjaka.

Neustavni dan Republike srpske proslavio je i manastir Karno kod Srebrenice čestitavši "rođendan Republici srpskoj". One zločine koje je Srpska pravoslavna crkva pred zapadom krila, a pred "domaćima" podržavala, manastir Karno kod Srebrenice sada iste proslavlja. Koja je onda uloga ovih vjerskih tvorevina koje ništa osim nacionalnog pravoslavlja i tvorevine u kojoj je izvršen genocid ne brane.

Proslavljajući tzv. "prvih 30", manastir Karno svečano proslavlja srpske zločine i srpske zločince osuđene za genocid nad Bošnjacima.

Domaćin pravoslavne Nove godine bio je iguman Luka Babić, gosti su došli iz Srbije a predvodio ih je Mlađan Đorđević, bivši savjetnik nekadašnjeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. "Stigoh u manastir Karno kod Srebrenice, kod igumana, oca Luke, gde ću sa braćom iz Srbije i Srpske dočekati pravoslavnu novu godinu" - napisao je Mlađan Đorđević. Pravoslavna nova godina posebnu atmosferu dobila je tek pjevanjem četničkih pjesama u manastiru. Slavljenici iz manastira Karno razvili su i zastavu četničkog ravnogorskog pokreta, carske Rusije te Ruske Federacije. "Na sred gore Romanije, četnički se barjak vije. Pa, neka ga, nek se vije, donet nam je iz Srbije. Donio ga Čiča Draža i njegova gorska straža" - stihovi su jedne od pjesama koja je obilježena pravoslavna Nova godina u Manastiru. 

(Manastir Karno kod Srebrenice u obilježavanju pravoslavne Nove godine)

Srpsko pravoslavlje prešlo je u pravoslavni nacionalizam, sveti krst u ratni, a vjerski službenici iz službe vjeri u službu zločinima.