Mediji u službi širenja defetizma i negativnosti

Trenutno se u javnom diskursu sve češće mogu čuti narativi i činjenice o povećanom broju odlazaka ljudi iz Bosne i Hercegovine. Različiti mediji, uredničkom politikom prateći politiku i projekte koje provode, serviraju nam sadržaje, svaki iz svoje perspektive, što me je navelo na razmišljanje o ovom društvenom, aktuelnom problemu. Sasvim logično se nameću pitanja – Da li se pretjeruje u svemu tome? Da li je odlazak postao trend, naime uzimam u obzir da i sama globalizacija donosi sa sobom veću slobodu kretanja i migriranja? Da li je odlazak stvar ličnog ili javnog izbora?

Odlazak mladih svakako predstavlja značajan problem za društvo u kome živimo, ako uzmemo u obzir da smanjenjem broja stanovnika dolazi do smanjenja šansi za njegov (društveni) opstanak. Drugim riječima, odlaskom mladih ljudi odlazi pokretačka snaga mehanizma za opstanak bosanskohercegovačkog društva o čemu sam prethodno pisala u tekstu Individualna i kolektivna odgovornost za budućnost Bosne i Hercegovine (Bosanska misao).

Prateći medijske izvještaje, najčešći razlozi odlaska su nestabilna politička situacija, korupcija, ali i veća mogućnost uspjeha za mlade u inostranstvu.

Držim da je dobro, čak i neophodno, da mediji izvještavaju o društvenom stanju. Međutim, kroz svakodnevne izvještaje i vijesti evidentno je da pojedini mediji, medijske kuće, ali i pojedinci iz društveno-političkog života djeluju u ulozi širenja negativnosti i defetizma što za krajnji cilj ne može imati nikako pozitivan rezultat. Pojedinac koji postaje stalni konzument negativnih vijesti, u najmanju ruku će postati skeptičan prema svojoj sredini, a nadalje i prema državi i društvu u kojima živi i djeluje, jedini izlaz će vidjeti u izlazu iz države. Svakodnevna konzumacija negativnih vijesti sigurno neće pojačati državotvornu svijest pojedinca koji prethodno nije naučio filtrirati vijesti i izvore vijesti. U tom kontekstu možemo reći da se nalazimo pod medijskom okupacijom koja kreiranjem atmosfere panike zadržava kod medija funkciju apsolutnog kreatora a ne prenosioca javnog mnijenja, pri čemu se nastoji da kritičko mišljenje pojedinca, uopšte zdravo razmišljanje, postane misaona imenica. Ako baš i nije tako, postavljam pitanje: Koliko smo danas pročitali pozitivnih vijesti– promocija uspješnih biznismena bosanskohercegovačkog porijekla u inostranstvu, vijesti i promocija bosanskohercegovačke dijaspore, djelovanje domaćih firmi u inostranstvu... Ja sam samo jednu vijest i to o povratku u Bosnu i Hercegovinu, a najmanje pet vijesti o odlascima i lošim uslovima, a nije da nema takvih vijesti...

Konstatujem da društveni problem više nije dilema – ostati ili otići, to je svakako stvar ličnog izbora svake individue, a kolektivni odnosno društveni problem su projektirani oblici širenja defetizma i negativnosti u javnom prostoru.