Elma Hajrović, reprezentativka Srbije u boksu, gostovala je u emisiji “Neispričano” na Kurir televiziji, gdje je ispričala inspirativnu životnu priču o borbi, vjeri, uspjehu i rušenju predrasuda. Od djevojčice koja je krišom trenirala borilačke vještine, do svjetske šampionke sa hidžabom i zastavom Srbije na grudima, Elma je primjer upornosti i snage volje.
Prisjećajući se početaka, otkrila je da su njeni roditelji u početku bili protiv njenog bavljenja borilačkim sportovima jer su smatrali da to nije primjereno za djevojčicu. Ipak, odlučila je da ih ne posluša.
“Roditelji su se brinuli za mene. Smatrali su da boks nije sport za djevojke. Ali ja sam bila odlučna da slijedim ono što volim. Danas mi je drago što sam to uradila”, kazala je Elma.
Već sa deset godina, bez znanja roditelja, počela je trenirati karate. Novac za članarinu štedjela je od džeparca koji su joj roditelji davali za školu.
“Prvi trening me odmah osvojio. Ni jedan nisam propustila. Roditeljima sam govorila da idem napolje da se igram. Tek nakon godinu dana sam im priznala da polažem za žuti pojas. Majka je tada bila ponosna, a ubrzo su i oni stali uz mene.”
U karateu je osvojila više od 100 medalja, uključujući i onu sa svjetskog prvenstva u Riminiju, nakon čega se povukla iz tog sporta, osjećajući zasićenje.
Upisala je Fakultet za sport i fizičko vaspitanje, ali se tada počela baviti kik-boksom. Prva takmičenja nije prošla uspješno, ali su joj porazi dali dodatni motiv.
“Na prva dva takmičenja sam izgubila, ali to me samo dodatno motivisalo. Pauzirala sam fakultet kako bih se u potpunosti posvetila kik-boksu. Osvojila sam dva državna prvenstva u B klasi, a zatim sam prešla na boks – to je bio prelomni trenutak moje karijere.”
Jedan od najtežih trenutaka doživjela je na profesionalnom meču kada joj je slomljen nos. Otac je tada tražio da odustane od sporta, zabrinut za njeno zdravlje.
“Željela sam nastaviti borbu, ali sudija nije dozvolio. Shvatila sam da je možda vrijeme za pauzu. Završila sam fakultet i nakon toga ušla u boks s novom energijom.”
Podršku je dobila od trenera iz Novog Pazara i reprezentativnog trenera sa Kube, Pedra Granada. Već nakon tri mjeseca osvojila je državno prvenstvo i postala član reprezentacije.
Posebnu pažnju javnosti izazvala je odluka da nosi hidžab, što je u svijetu sporta i dalje rijetkost.
“U Islamu je boks zabranjen, i to me brinulo. Trenirati tokom posta je veoma teško, ali sam uspjela. Hidžab za mene predstavlja zaštitu. Uvijek postoje predrasude, ali ih treba razbijati. I žene koje nose maramu imaju snove i ambicije. Želja za hidžabom pojavila se tokom pauze izazvane povredom ruke – osjetila sam da mi nešto nedostaje.”
Dodala je da je postala inspiracija mnogim djevojkama, kako onima koje nose hidžab, tako i onima koje razmišljaju da ga počnu nositi. Iako je godinu dana bila van ringa, ponuđena joj je prilika da se takmiči na Evropskom prvenstvu.
Danas Elma radi kao personalni trener i vodi školu boksa za djevojčice i žene.
“Posvećena sam i kao sportistkinja i kao trener. Postoji specijalizovana oprema za boks koja omogućava treniranje i u hidžabu. Djeca me rado gledaju, i to me posebno raduje.”
Na pitanje kakav je osjećaj boriti se za Srbiju, Elma odgovara:
“Otako sam počela da nosim hidžab, osjećam da me ljudi u Srbiji još više poštuju. Nije lako ući u ring i krvariti za zemlju u kojoj živiš. Uvijek će biti ekstremista s obje strane, ali razuman čovjek neće padati na takve provokacije.”
Za kraj, uputila je snažnu poruku:
“Vjerujem da iz poštovanja prema svojoj vjeri treba da učimo, napredujemo i budemo bolji ljudi. Islam je čista vjera, ali mi kao pojedinci moramo težiti ispravnosti.”
