Neum ostao bez bijelog dima, a HDZ bez legitimnog predstavljanja

Nakon neuspjelih pregovora o izbornom zakonu koji su okončani prošlog mjeseca međunarodna zajednica predvođena američkim i evropskim diplomatima Matthewom Palmerom i Angelinom Eichorst nastavila je diplomatsku ofanzivu s ciljem da se dogovori o izmjenama, koji bi konačno označili implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava o etničkoj diskriminaciji, ali prije svega interese HDZ-a o tzv. legitimnom predstavljanju naroda.

Prethodni pregovori su se odvijali u Sarajevu te je međunarodna zajednica odlučila promijeniti strategiju i nastaviti pregovore u Neumu daleko od očiju javnosti i medija. Naime, logika je bila da će se lakše doći do dogovora u uslovima gdje pregovarači nisu izloženi medijskom pritisku o čemu govore i informacije portala istraga.ba da su pregovaračima oduzeti mobilni uređaji da bi se spriječilo curenje informacija izvan hotelskih prostorija u Neumu.

Ovo je naravno naišlo na kritike javnosti zbog činjenice da se pregovori o budućnosti države i njenim zakonima vode daleko od javnosti i van državnih institucija u primorskim kafanama i hotelima. Tako su organi NiP-a donijeli odluku da izmjene Ustava treba vratiti u institucije BiH da bi se predsjednik stranke Elmedin Konaković samo nekoliko dana kasnije odlučio odazvati pozivu međunarodne zajednice i tako pokazao koliko se u stranci poštuje unutarstranačka demokratija. SDP i DF su odbili učestvovati u pregovorima dok se istovremeno ruši ustavno-pravni poredak od strane NSRS pa smo imali priliku svjedočiti kako su u Neumu pregovarali stranke desnog i konzervativnog dijela (SDA, NiP, SBB, NES) dok su građansko-lijeve stranke (SDP, DF, NS) ostale u Sarajevu.

PREGOVORI KOJI SU UNAPRIJED OSUĐENI NA PROPAST

Prije početka pregovora politički stavovi na obje strane su bili dijametralno suprotni. HDZ je imao maksimalističke zahtjeve oko jačanja etničkog principa nad građanskim i osiguranje tzv. legitimnog predstavljanja, što kao pojam ne postoji u Ustavu i zakonima Bosne i Hercegovine te kao takav nema ustavno-pravnu snagu, što u praksi znači eliminiranje mogućnosti da Komšić bude izabran u Predsjedništvo kao član iz reda hrvatskog naroda. Sa druge strane SDA i probosanski blok, tražili su jačanje građanskog principa nad etničkom kroz reduciranje nadležnosti Doma naroda da odlučuje isključivo o stvarima koji se tiču vitalnog nacionalnog interesa; i tako smo došli do paradoksalne situacije da su u Neumu stranke desnog centra branile građansku državu, dok su tzv. građanske stranke ostale da prate razvoj situacije u udobnim sarajevskim foteljama.

Uprkos pokušajima da se pregovarači izoluju od javnosti kroz same pregovore smo imali priliku pratiti kako su se sami pregovori odvijali. Jedan od zanimljivih prijedloga je bio elektorski model po uzoru na američke predsjedničke izbore gdje bi kantoni Federacije birali elektore, koji bi kasnije između sebe birali članove Predsjedništva. To bi faktički značilo da člana iz reda hrvatskog naroda biraju elektori izabrani sa većinskih hrvatskih kantona što bi udovoljilo zahtjevima HDZ-a bez formiranja posebnih izbornih jedinica. 

Probosanske stranke su također tražile brisanje etničkih prefiksa radi provođenja presude ESLP u slučaju Sejdić-Finci, dok je HDZ odbijao ovu mogućnost. Kompromisno rješenje je ponudila Venecijanska komisija, koja je predložila da se u Predsjedništvo biraju članovi iz reda bošnjačkog/hrvatskog naroda i iz reda ostalih. Najlakši dio pregovora je svakako bio dogovor oko tehničkih stvari u cilju zaštite integriteta izbornog procesa, o čemu su se stranke usuglasile već na početku pregovora.

Na kraju samih pregovora došlo je približavanja stavova, jer je HDZ prihvatio reduciranje uloge Doma naroda tako da bi ovaj dom nastavio odlučivati o pitanjima vitalnog nacionalnog interesa, budžeta i prostornog plana i uređenja. Bio je to veliki korak, iako bi HDZ i dalje bio nezaobilazan faktor u formiranju vlasti u Federaciji, i primjer kako probosanske stranke jedinstvenim djelovanjem mogu doći do rješenja koja će značajno poboljšati funkcionalnost države. No, unatoč ovim pomacima nije došlo do dogovora oko izbora člana Predsjedništva i tako su i ovi pregovori pod medijacijom međunarodne zajednice propali.

Tokom samih pregovora pojedini sarajevski novinari i analitičari su širili dezinformacije kako je Bakir Izetbegović ucijenjen sankcijama, zbog čega će morati potpisati izborni zakon po volji Dragana Čovića. Naime, prije godinu dana su počele špekulacije kako je Izetbegović već dao izborni zakon da zauzvrat Sebija Izetbegović ostane direktorica KCUS-a. Zapravo cijeli taj političko-medijski poduhvat je priželjkivao da Izetbegović potpiše zakon koji bi zadovoljio interese HDZ-a da bi to mogli koristiti za svoje političke ciljeve. Kad na kraju nije došlo do „izdaje“ za koju su snažno navijali okrenuta je priča kako su oni to spriječili zbog „pritiska javnosti“. Dakle, šta god da uradi Bakir Izetbegović, nameće se zaključak da  je kriv i to govori dosta pod kakvom političko-medijskom okupacijom Bošnjaci žive. Pojedini političari i javne ličnosti zbog svojih ličnih sujeta su spremni iskoristiti sve poluge da u javnosti diskreditiraju stranku koja je tokom cijelih pregovora ostala principijelna svojim stavovima.

OD NOVIH PREGOVORA U SARAJEVU NOVO NIŠTA?

Stranke su se dogovorile da će nastaviti pregovore kasnije u Sarajevu, ali ovaj put bez prisustva međunarodnog faktora. No, ako do dogovora nije došlo pod jakim pritiskom međunarodne zajednice u posebnim uslovima teško da će kasnije doći do dogovora pod pritiskom javnosti samo pola godine prije izbora, i bez medijacije međunarodnog faktora.

Dakle, sve je izvjesnije da će se Opći izbori u oktobru održati po starom izbornom zakonu. Visoki Predstavnik je još u toku neumskih pregovora dao izjavu gdje je bio jasan da će izbori biti održani u jesen, sa ili bez dogovora o novom zakonu. Portali bliski HDZ-u su bili vrlo radikalni u svojim komentarima nakon neuspjelih pregovora, najavljujući bojkot Općih izbora. No, izbori su fundamentalni dio demokratskog procesa u svakoj državi i svaki pokušaj blokade ili bojkota bio bi put u neizvjesnu avanturu od čega bi najviše štete zasigurno imao HDZ ali i najmalobrojniji narod u Bosni i Hercegovini.

Tekuća godina će svakako biti ključna za Bosnu i Hercegovinu zbog specifičnih okolnosti u međunarodnoj i domaćoj politici. Odnosi Zapada i Rusije su napeti zbog mogućnosti ruske invazije na Ukrajinu, što bi otvorilo mogućnost eskalacije sukoba i na Balkanu. Nakon Dodikovog sastanka sa Aleksandrom Vučićem u Beogradu uz molbu da se srpski predstavnici vrate u državne institucije primjetna je promjena radikalne retorike o otimanju državnih nadležnosti. No, to ipak ne znači da je kriza okončana, dapače, atak na ustavno-pravni poredak je i dalje na snazi sa obzirom da nisu povučeni antiustavni zakoni u NSRS koji krše Dejtonski mirovni sporazum.

Neumski pregovori su pokazali recept za najbolji odgovor antidržavnom djelovanju u budućnosti; jedinstveni nastup probosanskih stranaka, ne pristanak na kompromise na štetu države i njenog evropskog puta te politička borba za bolju budućnost bez jeftinog populizma i politikantstva.