Poznajete li djelo Mehmeda Spahe - velikana bosanskohercegovačke politike?

Mehmed Spaho smatra se nespornim vođom Bošnjaka između dva svjetska rata i jednim od najznačajnijih bosanskohercegovačkih političara. Svoje političko djelovanje započinje učlanjivanjem u Muslimansku narodnu organizaciju. 1918. godine postao je član tijela nazvanog Narodno Vijeće Bosne i Hercegovine. Njegov politički talenat dolazi do izražaja tek u Jugoslovenskoj muslimanskoj partiji koja je nastala ujedinjenjem lokalnih političkih organizacija muslimana. Bio je i prvi bosanski musliman u vladi Kraljevine SHS kao jedan od trojice ministara iz Bosne i Hercegovine, a obnašao je dužnost ministra industrije i trgovine.

Njegova snažna borba za Bosnu i Hercegovinu dala je značajan doprinos razvoju bošnjačke političke misli, te očuvanju nacionalnog i duhovnog identiteta. Jedno od njegovih najvećih političkih dostignuća je "turski paragraf". U Skupštini Kraljevine SHS 1921. godine donesen je Vidovdanski ustav novouspostavljene jugoslovenske države u kojem se definiše podjela na 26 administrativnih oblasti, a od toga je 6 u Bosni i Hercegovini. Ovim paragrafom ili čuvenim čl. 135 Ustava zaključeno je da jedino Bosna i Hercegovina kroz podjelu na oblasti ostaje neokrnjena i u svojim postojećim historijskim granicama.

Na ahiret je preselio 1939. godine u Beogradu pod nerazjašnjenim okolnostima. Članovi njegove porodice i najbliži saradnici smatraju da je otrovan, da bi se uklonio kao moguća prepreka sporazumu Cvetković-Maček. Naime, zbog svog političkog djelovanja i pogleda na aktuelnu političku situaciju koja je u to doba vladala u Kraljevini Jugoslaviji, Mehmed Spaho je imao političkih neprijatelja. Prije same smrti, na njega su pokušana tri atentata, a četvrti pokušaj je bio uspješan.

Borio se protiv nepravde koju je vlast sa sjedištem u Beogradu nanosila muslimanima i Bosni i Hercegovini, pa u jednom svom izlaganju o agrarnoj reformi kaže:

'U Srbiji se ne dira u nekoliko hiljada dunuma zemlje, u Hrvatskoj se ostavlja po nekoliko hiljada hektara. Jednaku, gospodo, agrarnu reformu za čitavu državu, pa ćemo svi pristati na to. Takozvana agrarna reforma ne zaustavlja se u Bosni na malim posjednicima muslimanima. U Bosni i Hercegovini događa se da se i muslimanskim zemljoradnicima zemlja otima. (Jedan glas: Gdje?) Kod Sarajeva oteta je zemlja Aliji Jelki, koji je sam radi i sije povrće. (...) Ja bih mogao spomenuti još mnogo takvih slučajeva, da je muslimanima zemljoradnicima oteta zemlja, a nisu mogli naći zaštite kod vlasti.'

Na kraju je Spaho govorio kako muslimani nisu ravnopravni građani, a na primjedbu jednog zastupnika da su muslimani ravnopravni, Spaho je odgovorio:

'Vi nas takvim smatrate samo na papiru, i samo riječima, ali nas na djelima nigdje ne smatrate ravnopravnim. (Boža Vukotić: Vi ste bili i ministar). Ja sam bio ministar, ali sam dao i ostavku, što se ovako postupalo. Mi tražimo samo da budemo ravnopravni i da se ispune riječi, što ih je prijestolonasljednik izrekao za svečanim ručkom u Sarajevu: neka sve tri vjere budu potpuno ravnopravne. Ali ako budu svi političari ovakvi kao gosp. Vasiljević, nećemo biti ravnopravni i nezadovoljstvo će sve više rasti'».

Ljudi kao što je bio Mehmed Spaho svojom hrabrošću, pronicljivošću i iskrenom ljubavlju prema domovini, vjeri i narodu su sačuvali Bosnu i Hercegovinu od onih čija je namjera bila samo prekrojavanje njenih granica. Oni su naši istinski velikani i ne smijemo dozvoliti da njihova djela ostanu u zaboravu.