Bošnjačka kulturna zajednica ponovo se suočava s izazovima koji zadiru u samu srž njenog kulturnog i nacionalnog identiteta. Ovih dana javnost svjedoči zabrinjavajućim dešavanjima u vezi s Bošnjačkom zajednicom kulture “Preporod”, najstarijom i najvažnijom institucijom kulturnog identiteta Bošnjaka. Na meti su osnovni simboli koji personifikuju bošnjačku historiju, tradiciju i samosvijest, a na čijem mjestu se, kako tvrde brojni intelektualci i članovi zajednice, pokušavaju nametnuti simboli koji nemaju nikakve veze s bošnjačkom kulturom niti historijskim naslijeđem.
Posebno uznemirava činjenica da dolazi do postepenog uklanjanja ljiljana – višestoljetnog simbola koji je kroz historiju predstavljao bosanskohercegovačku državnost, te u savremenom dobu postao i simbol bošnjačkog identiteta. Ljiljan se nalazio na zastavi Republike Bosne i Hercegovine i bio je istaknuto obilježje tokom otpora agresiji 1990-ih. Danas se, međutim, ovaj simbol u određenim bošnjačkim institucijama marginalizira ili potpuno uklanja, zamjenjujući ga simbolima koji, prema mišljenju brojnih promatrača, reflektuju agende koje nisu u skladu s interesima bošnjačkog naroda.
Sve učestalije se spominje upotreba simbola koji podsjećaju na obilježja srpske heraldike, uključujući varijacije srpske trobojke i vatre Karađorđevića – simbolike koja je u historijskom kontekstu često korištena u procesu srbizacije muslimanskog stanovništva na Balkanu, posebno u 20. vijeku. Uvođenje ovakvih simbola u institucije poput Preporoda, tvrde kritičari, ne može se smatrati slučajnošću, već planskom aktivnošću sa skrivenom političkom pozadinom.
Ove promjene nisu izazvale samo zabrinutost kulturnih djelatnika, već i šire bošnjačke javnosti. Građani, aktivisti i intelektualci upozoravaju da se na očigledan način pokušava izvršiti kulturološka transformacija Preporoda – organizacije koja bi trebala predstavljati i afirmisati autentični bošnjački identitet, historiju, jezik i tradiciju.
Mnogi postavljaju pitanje zašto bošnjački politički i intelektualni establišment šuti dok se odvija proces koji neki nazivaju “debošnjakizacijom” – sistematskim uklanjanjem bošnjačkih nacionalnih simbola, jezičkih normi, pa čak i historijskih interpretacija koje čine temelj nacionalne svijesti jednog naroda. Iako Preporod nije politička organizacija, njeno djelovanje je od suštinske važnosti za očuvanje kulturnog suvereniteta Bošnjaka. Njeno urušavanje ili transformacija u pravcu prihvatanja univerzalnih, ali u suštini nametnutih identitetskih modela, mogla bi imati dugoročne posljedice po kolektivnu svijest i samopouzdanje zajednice.
Ovakav proces kulturnog razgradnje nije nov i historija nas uči da, kada jedan narod izgubi vlastitu simboliku i njenu institucionalnu upotrebu, vrlo brzo gubi i kapacitet da očuva svoju specifičnost. Zato se danas više nego ikada postavlja pitanje – ko štiti bošnjački identitet i ko je odgovoran za njegovo očuvanje? Ako institucije poput Preporoda postanu platforma za sprovođenje tuđih kulturnih i ideoloških matrica, postavlja se pitanje gdje prestaje autonomija kulture, a počinje politički inženjering.
Pozivi za očuvanjem Preporoda kao bošnjačke kulturne ustanove ne znače zatvaranje prema drugima, već legitimnu težnju jednog naroda da afirmiše svoje, jednako kao što to čine i drugi narodi u Bosni i Hercegovini. Kulturni identitet nije luksuz niti ideološki hir – on je temelj svake političke, obrazovne i društvene stabilnosti.
Zato se nameće potreba za mobilizacijom javnosti, akademske zajednice, kulturnih radnika i svih onih koji razumiju važnost kulturnog kontinuiteta. Ne radi se ovdje samo o simbolima, već o tome da li će bošnjački narod imati snagu da sam definiše i brani svoje kulturne koordinate, ili će dopustiti da mu se one oblikuju prema vanjskim šablonima.
Ako danas Bošnjaci ostanu nijemi pred gašenjem vlastitih simbola, sutra bi se mogli probuditi bez njih. A narod bez simbola vrlo brzo postaje narod bez identiteta.
