Prvi električni tramvaj u Sarajevu, koji je počeo s radom 1. maja 1895. godine, predstavljao je značajan korak u modernizaciji grada. Uveden je zajedno s električnom rasvjetom, što je značilo početak nove ere za sarajevske građane. Ovaj tramvaj zamijenio je dotadašnji tramvaj na konjsku vuču, koji je bio jedini oblik javnog prijevoza u gradu.
Trasa električnog tramvaja protezala se od željezničke stanice, koja se nalazila u blizini današnjeg hotela „Bristol“, pa sve do Latinske ćuprije. Tramvaji su bili proizvodi firme „Simens-Sohukert“, a predstavljali su prve vozne jedinice proizvedene u njenim pogonima. Ovaj tramvaj imao je dva vrata i mogao je primiti ukupno 24 putnika, a zanimljivo je da su postojali odvojeni vagoni za pušače i nepušače, pa čak i posebni vagoni za muškarce i žene, što je odražavalo društvene norme toga vremena.
Iako je električni tramvaj bio tehnološki napredan, građani Sarajeva u početku nisu imali povjerenja u novu tehnologiju, pa je tramvaj uglavnom kružio poluprazan. Međutim, uz sve to, brzo su se pojavili dokazi o njegovim prednostima, a 6. septembra iste godine tramvaj je zabilježio rekordnih 3.800 putnika, što je predstavljalo gotovo 15% tadašnjeg broja stanovnika Sarajeva. Taj trenutni uspjeh pokazao je da je električni tramvaj postao prihvaćen, pa su u vrlo kratkom periodu uvedene izmjene u režimu saobraćaja, s obzirom na povećani broj putnika. Tramvaji su počeli saobraćati svakih deset minuta, umjesto svakih 15 minuta kao do tada.
Kako je grad rastao, tako je rasla i mreža tramvajskih linija. Već 1. decembra 1897. godine pruga je produžena do Vijećnice, a gotovo godinu dana kasnije, puštena je nova linija koja je prolazila današnjom Titovom ulicom do Katedrale. U 1923. godini, šinske pruge su povezale Obalu i Titovu ulicu preko Baščaršije, čime je dodatno unaprijeđen javni prijevoz u gradu. U istom periodu, u blizini Tvornice duhana, izgrađena je nova remiza, čime je omogućeno daljnje širenje tramvajske mreže.
Uvođenje električnog tramvaja u Sarajevo predstavlja jedan od ključnih trenutaka u povijesti grada, koji je osim što je unaprijedio svakodnevni život građana, također omogućio da se Sarajevo uključi u moderni tok razvoja, koji je, s obzirom na tehničke inovacije, donosio nove mogućnosti za napredak.