Pucanj mržnje na obnovljeni simbol postojanja Bošnjaka u Foči

Medžlis Islamske zajednice Foča je u tom gradu do 1992. godine imao 12 džamija. Od aprila do juna 1992. godine sve su porušene, minirane, te su njihovi ostaci uklonjeni. U ovom pokušaju potpunog brisanja historije jednog naroda i traga njegovog postojanja na području Foče 1992. stradala je i fočanska ljepotica Aladža džamija.

Oni koji se ni danas nisu pomirili s neuspjelim etničkim čišćenjem ponovo su kao metu imali obnovljenu Aladžu, ponovo su je imali na svom nišanu i ponovo im je ona bila platno za iskazivanje zla koje je u ne tako davnoj prošlosti rezultiralo mučkim stradanjima Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, te neizrecivim traumama onih koji su ta stradanja preživjeli. 

Aladža džamija koja se još naziva Šarena džamija ili džamija Hasana Nezira izgrađena je 1549. godine,  prva je džamija u Bosni i Hercegovini u klasičnom osmanskom stilu. Njena najveća vrijednost je što su sve kasnije džamije građene oslanjajući se na ideju Aladža džamije. Uvrštena je u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine i na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. 

Nakon što je skoro pet stoljeća krasila Foču, porušena je ljudskom mržnjom i zlom generisanim u srpskim vlastima, te je minirana 2. augusta 1992., a njeni dijelovi su zatrpani na gradskim smetljištima s ciljem potpunog uklanjanja traga njenog postojanja. Ni oni koji su na molitvu u Aladžu išli nisu pošteđeni. Hiljade Bošnjaka svirepo je ubijeno, silovano i protjerano. Ljudsko dostojanstvo na ovom mjestu je zakopano, onako kako su zakopani ostaci ljepotice Aladže i onako kako su sakrivena tijela ubijenih i mučenih – zvjerski i sistemski. 

Rezultat genocidne politike velikosrpskih stranaka doveo je do toga da se prema podacima iz popisa stanovništva iz 1991. broj Bošnjaka smanji sa 20 790 što je činilo procenat od preko 50% do toga da su Bošnjaci na ovim prostorima ubijanjima, rastjeravanjima, paljenjem imovine i napadima koji traju i danas dovedeni do manjine, te prema popisu iz 2013. u Foči živi 1 270 Bošnjaka što čini tek 6,9% od ukupnog stanovništva ovog područja.

Pucnjevi na bogomolju, kulturnu i historijsku znamenitost, simbol grada, Aladžu džamiju, dokaz su da zastrašivanje Bošnjaka nije prestalo. Dokaz su da ideje fašizma i velikosrpstva gdje je drugo i drugačije smetnja koju treba ukloniti još uvijek traže način za sijanje mržnje, straha, nesigurnosti, i potpuni završetak nauma etničkog čišćenja ovog prostora.

Skrivanje najstrašnijih zločina, zabrane postavljanja spomen obilježja žrtvama bošnjačke nacionalnosti, neprekidna šutnja o napadima na povratnike svakodnevno produbljuje crnu mrlju na svim pripadnicima srpskog naroda koji se nisu odrekli ovakvih djela počinjenih u njihovo ime, te  na onim vjerskim službenicima koji su učestvovali u njihovom blagoslovljenju.