Nakon što je film Jasmile Žbanić "Quo vadis, Aida" proglašen najboljim evropskim filmom u 2021. godini, a Jasmila Žbanić najboljom režiserkom i Jasna Đuričić najboljom glumicom, uslijedio je niz čestitki, ali i reakcija.
S jedne strane, kontroverznim izjavama i slavljem, Jasmila Žbanić je izazvala pažnju i negativnu reakciju ljudi koji bol Srebrenice nose u sebi decenijama. Jedan od njih jeste i heroj Hasan Nuhanović. Hasan je ličnost prema kojoj je trebao biti režiran film, međutim on se usprotivio pokušajima falsifikovanja događaja iz Srebrenice i julskih dana 1995. godine. Hasan je naglasio da je totalno degutantno gledati pokušaj u kojem se komandant holandskih snaga, Karemans, humanizira i njegova uloga uljepšava. Slične stavove iznio je i direktor Memorijalnog centra Potočari, Emir Suljagić. Hasanu Nuhanoviću je zasmetalo i veliko slavlje povodom dodjele nagrade, jer je ipak ovaj film režiran i valjda snimljen s ciljem prikazivanja sramotnih necivilizacijskih događaja koji su se dešavali tokom počinjenja genocida u Srebrenici.
Ipak, sve navedeno, iako vjerovatno tačno, ne može umanjiti dostignuće režiserke Žbanić i samog filma koji je imao veliki značaj i doprinos u širenju svijesti u cijelom svijetu o onome što se dešavalo tokom genocida u Srebrenici počinjenog od strane Vojske i policije Republike Srpske.
Jedna od najbizarnijih čestitki povodom dodijeljene nagrade došla je od strane Ureda Visokog predstavnika (OHR-a), u kojoj se pitaju šta rade građani Bosne i Hercegovine (Quo vadis građani Bosne i Hercegovine) i kakva budućnost čeka mlade u državi, aludirajući da su to teme o kojima bi se trebali baviti političari.
Prosto je nevjerovatno da, u jeku najveće krize od Dejtonskog mirovnog sporazuma i u trenucima kada Milorad Dodik i SNSD pokušavaju formirati paralelne institucije i reaktivirati istu tu Vojsku Republike Srpske koja je počinila genocid o kojem je snimljen film, OHR postavlja ovako morbidna retorička pitanja relativizirajući situaciju.
Nadalje, u svojoj čestitki, ukoliko se tako uopšte može nazvati, OHR ponovo izjednačava sve strane i aludira na sve političare, kao da svi političari žele formirati paravojsku presuđenu za genocid i kao da svi političari u državi žele uvesti aparthejd kroz izmjene Izbornog zakona i vratiti nas par stoljeća unazad, suprotno svim demokratskim evropskim načelima. Quo vadis, OHR?! Quo vadis, Visoki predstavniče?