KULTURA | Decembar 13, 2021

Quo vadis, OHR?!

Nadalje, u svojoj čestitki, ukoliko se tako uopšte može nazvati, OHR ponovo izjednačava sve strane i aludira na sve političare, kao da svi političari žele formirati paravojsku presuđenu za genocid i kao da svi političari u državi žele uvesti aparthejd kroz izmjene Izbornog zakona i vratiti nas par stoljeća unazad, suprotno svim demokratskim evropskim načelima. Quo vadis, OHR?! Quo vadis, Visoki predstavniče?

Quo vadis, OHR?!
Nakon što je film Jasmile Žbanić "Quo vadis, Aida" proglašen najboljim evropskim filmom u 2021. godini, a Jasmila Žbanić najboljom režiserkom i Jasna Đuričić najboljom glumicom, uslijedio je niz čestitki, ali i reakcija.
S jedne strane, kontroverznim izjavama i slavljem, Jasmila Žbanić je izazvala pažnju i negativnu reakciju ljudi koji bol Srebrenice nose u sebi decenijama. Jedan od njih jeste i heroj Hasan Nuhanović. Hasan je ličnost prema kojoj je trebao biti režiran film, međutim on se usprotivio pokušajima falsifikovanja događaja iz Srebrenice i julskih dana 1995. godine. Hasan je naglasio da je totalno degutantno gledati pokušaj u kojem se komandant holandskih snaga, Karemans, humanizira i njegova uloga uljepšava. Slične stavove iznio je i direktor Memorijalnog centra Potočari, Emir Suljagić. Hasanu Nuhanoviću je zasmetalo i veliko slavlje povodom dodjele nagrade, jer je ipak ovaj film režiran i valjda snimljen s ciljem prikazivanja sramotnih necivilizacijskih događaja koji su se dešavali tokom počinjenja genocida u Srebrenici.
Ipak, sve navedeno, iako vjerovatno tačno, ne može umanjiti dostignuće režiserke Žbanić i samog filma koji je imao veliki značaj i doprinos u širenju svijesti u cijelom svijetu o onome što se dešavalo tokom genocida u Srebrenici počinjenog od strane Vojske i policije Republike Srpske.
Jedna od najbizarnijih čestitki povodom dodijeljene nagrade došla je od strane Ureda Visokog predstavnika (OHR-a), u kojoj se pitaju šta rade građani Bosne i Hercegovine (Quo vadis građani Bosne i Hercegovine) i kakva budućnost čeka mlade u državi, aludirajući da su to teme o kojima bi se trebali baviti političari.
Prosto je nevjerovatno da, u jeku najveće krize od Dejtonskog mirovnog sporazuma i u trenucima kada Milorad Dodik i SNSD pokušavaju formirati paralelne institucije i reaktivirati istu tu Vojsku Republike Srpske koja je počinila genocid o kojem je snimljen film, OHR postavlja ovako morbidna retorička pitanja relativizirajući situaciju.
Nadalje, u svojoj čestitki, ukoliko se tako uopšte može nazvati, OHR ponovo izjednačava sve strane i aludira na sve političare, kao da svi političari žele formirati paravojsku presuđenu za genocid i kao da svi političari u državi žele uvesti aparthejd kroz izmjene Izbornog zakona i vratiti nas par stoljeća unazad, suprotno svim demokratskim evropskim načelima. Quo vadis, OHR?! Quo vadis, Visoki predstavniče?