Safet Isović Tigar: Bio je duša Druge viteške brigade

Na današnji dan 1993. godine poginuo je Safet Isović, zamjenik komandanta 2. Viteške motorizovane brigade Armije RBiH, dobitnik najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan i Ordena za vojne zasluge sa Zlatnim mačevima.

Safet Isović rođen je 6. septembra 1966. godine u Bijelom Polju. 

Tigar sa Žuči, kako su ga zvali saborci, život je izgubio u oslobađanju Mijatovića Kose od agresorskih snaga. Svake godine brojne delegacije, članovi porodice, rodbina, prijatelji i saborci polože cvijeće na spomen-obilježju na Mijatovića Kosi i mezarju u Buča Potoku.

Tog juna 1993. godine na Mijatovića Kosi odigrala se značajna bitka za odbranu Sarajeva u kojoj su borci Armije RBiH, vođeni hrabrim komandantima i komandirima izvojevali pobjedu u jednoj munjevito izvedenoj i hrabro osmišljenoj akciji. Ipak, velika pobjeda imala je svoju cijenu. U bici život je izgubio Safet Isović te njegovi saborci Amir Šabanović, Esad Čolaković i Zulfo Dizdarević.

U svojoj knjizi "Bosanski ratnici" novinar Šefko Hodžić piše o Isoviću i njegovoj borbi do posljednjeg daha. Safet Isović poginuo je u 27. godini života, ne dočekavši vijest da je Mijatovića Kosa oslobođena.

"Bila je to velika bitka na Žuči. Gorio je front dug dvadesetak kilometara. Četničkim napadima odolijevali su junaci Druge viteške Safeta Zajke i Prve slavne Envera Šehovića. Pratio sam tu bitku na spoju između ovih brigada, sa prve linije fronta, odakle je komandovao još jedan junak Zahir Panjeta. Bitka je počela tačno u pet popodne. Preko veze koju je održavao Šaban Panjeta ubrzo smo saznali da su Zajkini borci oslobodili Mijatovića stranu i dio Zabrđa. Slušali smo komande tih slavnih komandanata – Safeta Zajke i Envera Šehovića. Bilo je nešto čudno u njima. Nije bilo one radosti svojstvene za obojicu, pogotovo poslije tako sjajnih uspjeha kao što je oslobađanje tvrđave koja se zove Mijatovića strana, pa još i dijela Zabrđa", navodi Hodžić, dodajući: "Pred ponoć vratili smo se u Šehovićevu komandu, gdje su već stigli Mustafa Hajrulahović Talijan, Vahid Karavelić, Alija Ismet, Enver Šehović, Ibro Dervišević. Svi su šutjeli. Bili su tužni. Poginuo je Safet Isović – kazao je Talijan."

"Kao poručnik bivše JNA pobjegao je iz kasarne u Rajlovcu sa grupom drugih oficira. Njegov prvi ratni raspored bio je administrativne prirode, ali on je tražio novi, na ratištu. Od tada je učestvovao u mnogim bitkama. Učestvovao je u svim bitkama na Žuči i zato je prozvan Tigar sa Žuči. Bio je stručnjak za kompjutere i bitke je planirao i izvodio kompjuterskom preciznošću. I komande su mu bile takve. Referisanje također, kratko, jasno i precizno", napisao je Hodžić.

Istakao je također da je bilo nevjerovatno da on, skoro dječijeg izgleda, naoko krhkog zdravlja ima toliko energije i hrabrosti.

Pojedinac ne može ništa. Snaga je u armiji, u borcima – obično bi odgovarao Isović. A Zajko ga je više puta isticao kao čovjeka koji je presudno utjecao na ishode bitaka. Uz Safeta Isovića u trenutku pogibije bio je borac Juka Alimanović.

"Granata je pala blizu nas", pričao je kasnije Alimanović, samo je rekao "Juka" i izdahnuo. Ukopan je noću na groblju u Buča Potoku.

Nedžad Bublin Čupo, jedan od saboraca Safeta Isovića, kazao je da je Isović sve vrijeme provodio sa svojim saborcima, da ih je trenirao i pripremao za borbe.

"Sajo je bio pravi mozak brigade. Aktivno je učestvovao u planiranju odbrane. Bio je pošten i odgovoran, pravi profesionalac. Bio je često nasmijan, ali znao se i naljutiti. Bio je pravi heroj, tako je živio i tako poginuo u našem jurišu. To je za sve nas bio veliki gubitak", govori Bublin.

Iza Safeta Isovića ostala je supruga Mirsada, sa sinom Adijem koji je tada imao četiri i po godine i trogodišnja kćerka Anja.