HISTORIJA | Maj 10, 2022

Sjećanje na heroje Mostara: Godišnjica HVO zločina nad braniocima "Vranice"

Sjećanje na heroje Mostara: Godišnjica HVO zločina nad braniocima "Vranice"

Na današnji dan 1993. godine HVO snage zauzele su zgradu „Vranica“ u kojoj je bila smještena Komanda 4. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine u zapadnom dijelu Mostara. Nakon početka agresije hrvatskih snaga, 9. maja 1993. cilj agresora bio je u brzom napadu neutralizirati i razoružati tridesetak pripadnika Armije RBiH koji su bili stacionirani u Vranici. Malobrojni borci Armije koji su branili Vranicu, sami, opkoljeni i duboko u neprijateljskoj teritoriji, pružili su žilav i hrabar otpor neprijateljskim snagama, koji je trajao više od 24 sata, a četvorica su uspjela da izvrše proboj prema linijama Armije RBiH.

Zamjenik načelnika bezbjednosti IV. korpusa ARBIH, Emir Bijedić naglašava da je prije samog napada 9. maja bilo nekoliko sporadičnih sukoba sa HVO-om ali da se nakon toga situacija smirivala. Prema njegovim riječima glavni napad HVO-a na komandu IV. korpusa počeo je u ranima jutarnjim satima 9. maja.

„Njihov napad je počeo 5 do 5 ujutro u samu zoru. Napali su boforsima, minobacačima 60mm, PAT-ovima, PAM-ovima, zoljama, osama, RPG-ovima i puškama, a u dva navrata pokušali su i pješadijske napade. Skoro čitav dan navedena dejstva su izvodili rasprskavajućom i zapaljivom municijom od čega je zapaljena stambena zgrada od devet spratova, koja je u većoj mjeri izgorjela.“

Prema riječima Emira Bijedića, u više navrata Jadranko Topić preko radija HZ HB tražio je bezuslovnu predaju pod prijetnjom paljenja komande IV. korpusa cisternom napunjenom gorivom.

„Jadranko Topić nas je zvao da se predamo. Parkirali su i cisternu. Zvali su nas i naši koji su nam govorili da izdržimo još malo i da će pomoć doći. Mi smo računali da će Armija doći i da smo mi slobodni ali to se nije dogodilo. U komandi smo imali jednog ranjenog. Nas je jedno tridesetak bilo unutra, a od toga se borilo 15 ljudi. Ostali su plakali i molili nas da ne pucamo i da se predamo. Ja sam mislio da smo tamo bili tri dana i tri noći. Oni kažu da smo izdržali 9. maj i da smo desetog maja izašli iz komande.“

Bijedić naglašava da su pripadnici ARBIH u jednom trenutku uspjeli probiti zid te se jedan dio boraca spojio sa civilnim stanovništvom u Vranici.

„Mene zovu i govore da su prokopali zid i da se možemo spojiti sa civilima. Jer opšti je haos i ja vidim da se neki presvlače. Tu im kažem da se ja predat neću. Ko hoće nek se presvuče i ostane, a ko hoće u proboj nek’ krene. Nas petnaest ili šesnaest krenulo je u proboj. Prvi je izašao Salko Husić, a ja sam izašao treći. Međutim, kad su zadnji izašli, HVO je to primijetio i oni su počeli pucati. Mi smo sad između dvije paralelne zgrade stigli do prolaza gdje Lijanović ima mesaru. Tu su nas opet primijetili i to jedan civil koji je sa balkona počeo pucati prema nama. Mi smo se tu rasuli. Neki su se sakrili u haustore, a  sa mnom je ostao Husić Salko.“

Bijedić zajedno sa Salkom Husićem preko balkona ulazi u napušteni stan u zgradi preko puta MUP-a.

„Nakon što smo ušli u stan čujem ispod balkona neko govori: „Izlazite balije, izlazite.“ Mi mislimo da nama govore međutim, tada vidimo da iz ulaza prekoputa izlaze naši, njih pet. To je pet ljudi sa snimka, za ostale ne znam gdje su jer smo se rasuli. Kako su oni izašli iz ulaza pripadnici HVO-a i specijalne jedinice su ih počeli udarati, međutim, jedan policajac iz MUP-a ne dozvoljava vojnicima da ih tuku i suprotstavlja im se. Nakon toga ih odvodi u pravcu MUP-a. Kasnije mi iz MUP-a čujemo jauke kako ih tuku i maltretiraju.“

Proboj iz Vranice preživjeli su još Salko Husić, braća Rijad i Narcis Dumpor, Benjamin Demirović i Dževad Pobrić ali da se Pobrić utopio prilikom pokušaja da prepliva Neretvu.

U napadu hrvatskih snaga na Vranicu zarobljeno je i 13 pripadnika Armije RBiH koji nisu uspjeli da se izvuku. Snimak zarobljenih pripadnika Armije BiH koje je odmah sa "bojišnica obrane od muslimanske agresije" HRT-u poslala novinarka Čuljak. Ono što se na snimku sasvim jasno vidi jesu - zarobljenici. Kamera ih, jednog po jednog, hvata u totalu i oni, s rukama iznad glave, razgovjetno izgovaraju svoja imena: Hasan Balić, Alija Ćamo, Senad Ćehić, Dževad Ćolić, Mimo Grizović, Vahidin Hasić, Dževad Husić, Zlatko Mehić, Nenad Milojević, Fahir Penava, Ševko Pobrić, Nazif Šarančić i Fedža Husković.

Nakon što su se 14 godina vodili kao nestali, pronađen i ekshumirani iz masovne grobnice Rimski bunar, kod sela Goranci, sjeverozapadno od Mostara, u maju 2007.