Epidemija leptospiroze u Sarajevu otkrila ozbiljne propuste u sistemu javnog zdravlja i komunalne higijene
U glavnom gradu Bosne i Hercegovine ovih dana svjedočimo svojevrsnoj “vanrednoj urednosti” – pojačan je odvoz smeća, kamioni su na terenu, a nadležni redovno komuniciraju sa javnošću o stanju čistoće. No, iza tog iznenadnog aktivizma krije se višegodišnja zapuštenost i sistemski propusti koji su kulminirali – epidemijom.
Građani Kantona Sarajevo su u proteklih nekoliko dana često čuli za pojam leptospiroza – zarazna bolest koju najčešće prenose glodari. Više potvrđenih slučajeva zabilježeno je u naselju Dobrinja, a Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo proglasio je epidemiju.
Godine zanemarivanja
Šok zbog pojave zaraze ubrzo je zamijenilo još veće iznenađenje: potvrđeno je da deratizacija javnih površina i objekata u Kantonu Sarajevo nije urađena pune dvije godine. Razlog? Tenderske procedure i žalbe koje su dovele do odgađanja, te neadekvatno reagovanje kantonalnih institucija.
Ovaj propust ukazuje na hroničan nedostatak koordinacije i strategije. Iako su propisi jasni – deratizacija se mora vršiti redovno i planski – čini se da niko nije ozbiljno reagovao čak ni nakon što su prošli zakonski rokovi. Ni opštine, ni kanton nisu upalili alarme.
Odgovornost svih nivoa
Ova situacija ne pokazuje samo institucionalni nemar. Građani koji ne poštuju pravila javne higijene također snose dio odgovornosti. Međutim, odgovornost vlasti je da uspostavi red kroz efikasan sistem kontrole i sankcija.
Prije tri godine u Skupštini KS usvojen je nacrt zakona o komunalnoj policiji. Zakon je trebao omogućiti 24-satno prisustvo komunalnih policajaca na terenu, provoditi edukativne i preventivne mjere, te riješiti probleme divljih deponija i nelegalnog odlaganja otpada. Predviđena je i nabavka potrebne opreme – vozila, uniformi, dronova i ostalih alata za efikasno djelovanje.
Zakon je, međutim, zaboravljen i nikada nije zaživio, baš kao i obećanje kantonalne vlasti da će simbolično početi svoj mandat “umivanjem grada”.
Gdje su planovi i strategije?
Simbolično “umivanje” Sarajeva ostalo je apstraktan pojam, kao i mnogi drugi planovi. Stvarnost je da grad funkcioniše bez jasno definisane odgovornosti i koordinacije, i to sve dok se problem ne pojavi na pragu građana – kao što je to sada slučaj sa glodarima i širenjem bolesti.
Sarajevo je danas suočeno sa posljedicama zanemarivanja, neodgovornosti i birokratskog odugovlačenja. Umjesto preventivnog djelovanja, reakcije dolaze tek kada kriza izbije. A tada je, često, već prekasno.
