POLITIKA | Decembar 15, 2022

Ustavni puč i pravno nasilje: Na sceni je političko obespravljivanje Bošnjaka

Sve ono što Osmorka uradi u ime Bošnjaka treba tretirati kao krajnje neprihvatljivi i posve nerelevantni veleizdajnički čin političkih uljeza koji se lažno predstavljaju.

Ustavni puč i pravno nasilje: Na sceni je političko obespravljivanje Bošnjaka

“Osmorka” nije bošnjačka reprezentacija! Ove riječi predsjednice Glavnog odbora Naše stranke Sabine Ćudić otkrivaju svu suštinu političkog prevrata koji se trenutno dešava u Bosni i Hercegovini. Lideri ambasadorske “osmorke”, koju se na svaki način pokušava dovesti na vlast umjesto autentičnih bošnjačkih predstavnika (i izbornih pobjednika), otvoreno poručuju da neće i ne žele zastupati bošnjačke interese. Ali će zato, kao “bosanskohercegovačka reprezentacija”, popunjavati isključivo one nacionalne kvote u vladama i institucijama koje su predviđene za Bošnjake. To je ništa drugo već ustavni puč i pravno nasilje koje bošnjački narod ostavlja bez Ustavom zagarantiranog prava na adekvatnu političku reprezentaciju. Bošnjački narod se dekonstituira i obespravljuje, a Bosna i Hercegovina postaje država Srba, Hrvata i Ostalih.

Veoma je važno naglasiti da izjava Sabine Ćudić, koja pretendira na poziciju ministrice vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, u tako debošnjakiziranoj vlasti, nije neki lapsus, nije tek njen lični ili stav isključivo njene stranke. To je dominantno i javno proklamirano političko gledište unutar svih značajnih stranaka tzv. osmorke. Pritom se Bošnjake ne namjerava diskriminirati samo na području Federacije Bosne i Hercegovine, ondje gdje su većina, već i na prostoru manjeg bh. entiteta, prostoru gdje su životno ugrožena manjina. Bošnjacima se želi, uz podršku stranih ambasada, a pod parolom navodne borbe protiv “korupcije i nacionalizma”, oduzeti pravo da budu politička nacija. 

 

CRVENO USIJANJE

U ovom općem ataku na bošnjačka kolektivna prava najradikalniji diskurs imaju drugovi iz SDP-a. Njima se zaista ne može imputirati prijetvornost u nastupu, oni su od početka bili vrlo jasni i glasni kada je riječ o vlastitom političkom, nacionalnom i kulturološkom identitetu. Još prije gotovo deceniju iz SDP-a su poručivali kako su stranka u kojoj imaju mjesta borci VRS-a i bojovnici HVO-a, ali ne i konzervativni Bošnjaci muslimani s dugim bradama i podvrnutim pantalonama. U kontekstu nacionalnoga, iz SDP-a su opetovano odbijali učestvovati u bilo čemu što bi se, po njihovim riječima, moglo tumačiti kao “bošnjačko jedinstvo” ili što bi SDP kvalificirao kao dio “bošnjačke reprezentacije”, pa su čak i teško uvrijedili reisa Kavazovića kada su prezrivo odbili da učestvuje u Rezoluciji o Srebrenici. No teorijska “principijelnost” nikada nije smetala SDP-u da provodi političke veleizdaje u praksi. Na političkoj platformi multikulture SDP je redovno tražio i dobijao isključivo bošnjačke glasove dok je na terenu provodio nebošnjačke ili, bolje rečeno, antibošnjačke agende.

Tako su u SDP-u svojevremeno iskoristili bošnjačke glasove za usvajanje asimetričnih ustavnih rješenja, zbog kojih je Federacija BiH postala trajni talac Čovićevog HDZ-a, a Rs lični posjed Dodikovog SNSD-a, ili za Zakon o prebivalištu, kojim je trajno zabijen nož u leđa bošnjačkih povratnika. SDP je bio lider notorne “Alijanse za potjere”, koja je unazadila Bošnjake dvadeset godina, a drugovi su decenijama trošili isključivo bošnjački glasački, društveni, ekonomski i moralni kapital kako bi odobrovoljili druge, a sebi nakratko kupili besmislenu titulu multietničnosti. SDP-ov lider omogućio je potpisivanjem amandmana na Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja u Baselu 2014. godine Srbiji da se počne nesmetano naoružavati i ponovno nametati kao regionalni hegemon. I tako dalje i tome slično. Danas, pak, SDP koristi glasove Bošnjaka kako bi učestvovao u najozbiljnijem poslijeratnom pokušaju političke marginalizacije Bošnjaka, većinskog naroda Bosne i Hercegovine, te kako bi srpskim i hrvatskim separatistima ispunio sve želje.

Da bi sve bilo gore, SDP-ovo učešće u “pozitivnoj diskriminaciji” bošnjačke većine odvija se ne samo u FBiH već i na području manjeg bh. entiteta, prostora gdje su Bošnjaci manjina, i to teško ugrožena manjina koja se bori za biološki, a ne tek politički opstanak. SDP je upravo tu proveo svoju možda i najodvratniju prevaru, jer je grubo obmanuo najosjetljiviju kategoriju Bošnjaka – bošnjačke povratnike i izbjegličku dijasporu. U SDP-u su iskoristili pruženu ruku SDA i povjerenje bošnjačkih povratnika i dijaspore kako bi kroz “Pokret za državu” na parazitski način došli do prilike da izvrše političku sabotažu te smijene autentične bošnjačke predstavnike a nametnu svoje kadrove, ponosne veterane zločinačke i genocidne tzv. Vojske Republike srpske! Ova nezapamćena politička travestija, gdje su glasovi bošnjačkih žrtava iskorišteni kako bi im se nametnuli njihovi dojučerašnji dželati, vjerovatno će ući u historiju političkog besramlja.

Uprkos tome, drugovi iz SDP ne pokazuju stid ili kajanje već provociraju žrtve svoje obmane. Vojin Mijatović, potpredsjednik SDP-a, nekadašnji SNSD-ovac i jedan od glavnih aktera obmane bošnjačkih povratnika i dijaspore te kidnapiranja “Pokreta za državu”, čak se i otvoreno ruga u lice svim žrtvama svoje uspješno izvedene prevare. Mijatović, koji je do jučer hodao po bošnjačkoj dijaspori glumeći patriotu, danas, nakon uspješno obavljenog puča, otvoreno tvrdi da “Pokret za državu” nije “bošnjačka reprezentacija” te da stoga ugroženost Bošnjaka na prostoru manjeg bh. entiteta ne može biti njihov prioritet, iako su bošnjački povratnici i dijaspora populacija koja čini gotovo 100 posto glasačkog tijela “Pokreta za državu”. Monstruozno!

 

GROZAN, GORI, NAJGORI

No ništa bolje nije ni s ostalim članovima “osmorke”. Iluzorno je očekivati od Naše stranke, političke organizacije osnovane kako bi se neutralizirao utjecaj preživjele bošnjačke demografske većine u urbanim centrima Bosne i Hercegovine, konkretno kako se ta većina ne bi mogla samostalno politički i kulturno afirmirati i artikulirati bez upliva srpsko-hrvatske politike, od stranke koja je dupke puna osoba kojima smetaju ezani i selami, ljiljani i simboli ARBiH, da bude neutralna  a kamoli pozitivno nastrojena ka bošnjačkim interesima. Naša stranka je od svojih početaka politički projekt stranih centara koji je već nekoliko puta dokazao koja mu je svrha, ponajviše kroz političku marginalizaciju Bošnjaka Mostara i konstantnu “debošnjakizaciju” Sarajeva.

Slično je i s NiP-om, koji je saučesnik ne samo izdaje Mostara već i Novog Travnika, Velike Kladuše i Višegrada te pokušaja prodaje Jajca. U svakom od tih slučajeva NiP je radio na štetu bošnjačkih nacionalnih interesa, a rezultat je bilo slabljenje bošnjačkih političkih pozicija. Od kada je koalicija “trojke” na vlasti u Sarajevu, od NiP-a smo, iako se predstavljaju kao stranka konzervativnih i patriotskih Bošnjaka, dočekali rehabilitaciju velikosrpskih terorista i atentatora iz “Mlade Bosne”, pravi pomor tokom trećeg vala virusa korona, vakcinisanje privilegiranih vakcinama namijenjenim najugroženijim kategorijama, nekoliko homoseksualnih parada pomognutih iz budžeta Kantona Sarajevo, a koje je pratilo zviždanje ezanu s džamije, politizaciju javnog servisa TVSA, koji je na godišnjicu Genocida u Srebrenici puštao filmove u kojima se Genocid nad Bošnjacima negira, te okom vidljivu sječu bošnjačkih kadrova i njihovu zamjenu nebošnjacima, uglavnom onim iz susjedne Lukavice.

Na sve navedeno dodajmo i da je NiP glavni nosilac političke radikalizacije među Bošnjacima koju potiče uvođenjem pogromaške i huškačke retorike u javni diskurs, ali i tako što svaki otpor svome neustavnom pučizmu, u najboljem velikosrpskom maniru, etiketira kao “radikalizam”. Jasno je i kakav, “islamski”. A to je uvod u kriminalizaciju, a zatim i represiju nad političkim neistomišljenicima, poput one iz 1983. godine. Uostalom, stranka koju osim Konakovića predvode i akutno neharizmatični, ali zato hronično servilni Denis Zvizdić, koji bulazni o “bosanskohercegovačkom narodu”, ili Aljoša Čampara, neumski hotelijer, ministar s portalom, autor anonimnih pisama, špijun amater, intimni prijatelj likova iz sarajevskog podzemlja i sve u svemu parodična kombinacija Johnnyja Englisha i Austina Powersa, štetočina koji je, uz “genijalce” iz SDP-a, svojeručno onemogućio da Bošnjaci dobiju rezervni sastav policije, ne može, nije niti će ikada zastupati bošnjačke interese.

Šta tek reći o podgrijanom političkom lešu pod imenom Stranka za BiH i njenom novom lideru Semiru Efendiću, koji smatra da su nacija i nacionalno ime, partikularni nacionalni politički interes, kultura, čak i identitet “samo formalnost” te da je svejedno ako osoba koja se izjašnjava kao “muslimanka” obavlja funkciju rezerviranu za pripadnike bošnjačkog naroda. Ovakvo šokantno odsustvo nacionalne svijesti i ambivalencija spram nečega što je svugdje temelj političkog udruživanja i organiziranja služi ničemu drugom do legitimizaciji daljnjih kidnapiranja bošnjačke kvote u institucijama vlasti.

 

GLASNO NE KAPITULACIJI U IME BOŠNJAKA

Potpuno isto je i s ostatkom “osmorke”. Ako tu i postoji neka misao, ona sigurno nije ni politički ni nacionalno osviještena. Teško je reći šta i koga “osmorka” zaista predstavlja, osim interesa nekoliko ovdašnjih ambasada, ali Bošnjake zasigurno ne.

Stoga, sva obećanja koja je “osmorka” dala svojim partnerima iz SNSD-a ili HDZ-a, svi ti silni ustupci, dogovori, prodaje, izdaje i kompromisi na štetu države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda ne trebaju obavezivati Bošnjake, ali ni autentične bošnjačke predstavnike.

Sve ono što “osmorka” uradi u ime Bošnjaka treba tretirati kao krajnje neprihvatljivi i posve nerelevantni veleizdajnički čin političkih uljeza koji se lažno predstavljaju. Ono što oni potpišu i na šta pristanu, da li to bio Izborni zakon po želji Zagreba ili ulazak u Otvoreni Balkan po željama Beograda, treba proglasiti nevažećim i neobavezujućim. Bošnjaci kao politički kolektiv jednostavno ne smiju prihvatiti sramnu kapitulaciju koju nelegitimni i nenarodni režim, ti domaći izdajnici i saradnici okupatora, potpisuju u njihovo ime. No Pasaran!