Vinku Šamarliću je Bosna bila važnija od Olimpijade

Čovjek bez mane i straha, neko u kojem su postojale sve ljudske vrline, onaj koji je znao s kim i uz koga valja stati.

Riječi su ovo kojima su bivši saborci, prijatelji i treneri, opisali velikog heroja ovog grada, Vinka Šamarlića koji je poginuo na današnji dan prije 30 godina.

Šamarlić je na dan svoje pogibije imao 28 godina, a rođen je 8. marta 1964. godine u Crkvici kod Zavidovića gdje je završio osnovnu školu, a potom dolazi u Sarajevo gdje upisuje Srednju policijsku školu. Po završetku škole zapošljava se kao policajac, a 1985. godine prelazi u Specijalnu jedinicu gdje postaje komandir borbene jedinice sa činom kapetana.

Vinko Šamarlić je bio uspješni džudista, prvak Jugoslavije, Balkana i Evrope, te reprezentativac Bosne i Hercegovine. Svojim dobrim rezultatima je ispunio normu za nastup na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni, te iako je dobio odobrenje nadređenih da napusti Specijalnu jedinicu MUP-a RBiH, Vinko je kazao “evo, samo još ovu akciju da završim, pa ćemo trenirati“.

Vinko Šamarlić ipak nije dobio priliku da više trenira, a njegovo veliko junačko srce je prestalo da kuca 8. juna u bici za Hrasno Brdo, kada su sarajevski ratnici vodili bitke za oslobađanje grada uključujući i slavnu bitku za Žuč. On je tog dana bio komandat svoje jedinice. Poginuo je u žestokoj borbi prsa u prsa u Zagorskoj ulici (danas Posavska ulica) , te je svoj život položio u temelj naše države u jednom od najkrvavijih dana za odbranu Sarajeva.

Imao je i nadimak Zmaj, a njegove kolege iz specijalne jedinice znale su ga zvati i Zmaj od Bosne.

Ulica u Lužanima na Ilidži danas nosi ime po ovom bh. heroju, a na mjestu njegove pogibije u Zagorskoj ulici je postavljena spomen ploča. Tajanstveni znaci sudbine vodili su ga putevima bosanskih vitezova. Vinko Šamarlić je posthumano odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom, kao i Medaljom za hrabrost te Ordenom zlatnog grba sa mačevima.

U čas pokojnog Vinka jedna ulica u sarajevskom naselju Ilidža nosi njegovo ime, a svake godine u spomen na njega u Sarajevu se održava Memorijalni internacionalni judo turnir. Duhom i tijelom, sposobnošću i hrabrošću, dobrotom i odanošću bio je primjer bosanskog specijalca.

“Pripadnik specijalne jedinice MUP-a Bosne i Hercegovine, džudista, poluteška i teška. Jučer poginuo. Bitka odsudna“, bile su riječi kojima je Bude Vukobrata počeo svoj prilog za BHT.

“Vinko Šamarlić vodio je mnoge borbe, bacao mnoge protivnike, zaradio silne titule, bio je višestruki juniorski i seniorski prvak Jugoslavije, dok još nije bila bivša. Prije dvije godine osvojio veliki A internacionalni turnir u Istanbulu. Za jučerašnju borbu se nije posebno pripremao. Nije se nadao zahvatu iz potaje. Nažalost, smrt nikada ne pobjeđuje na poene. Ipon, to je uvijek kraj borbe, ma koliko razliku u poenima ti do tada imao. Neravnopravna borba između smrti i Šamarlića završena je iponom u korist domaćina, a smrt nam je ovih dana svima domaćin. Takmičimo se na njenom terenu i po njenim pravilima. Vinko Šamarlić bio je u punoj ljudskoj i takmičarskoj zrelosti, dvadeset i osam godina. Imao je čedo od dvije godine, silne drugove i prijatelje, znao je razlikovati zagrljaj od zahvata. Znao je s kim i uz koga valja stati. I tu bi ovoj tužnoj priči bio kraj da se odmah ne nametne pitanje zašto ovoliko pažnje nismo posvetili svim poginulim. Odgovor je jednostavan: Vinko Šamarlić je Olimpijac, bio je evidentni olimpijski kandidat, bio je izabran, bio je jedan od devet. Uzalud je njegov prijatelj, njegov trener i sportski funkcioner Brane Crnogorac govorio: Pazi se. Vinko je valjda čuo: Bori se. Borio se i poginuo. Pod istom onom zastavom pod kojom je trebao da izađe na tatami najljepšeg grada Katalonije. Vinko nažalost o nečemu nije vodio računa. Ma koliko bilo značajno da ljiljani rascvjetaju na Zlatištu i Mojmilu, na Žuči i Poljinama, da je isto tako značajno da se plava zastava sa zlatnim ljiljanima zaviori pred olimpijskim borilištima kao što se razvila na jarbolima pred Ujedinjenim Nacijama. Vinko Šamarlić više se neće pojaviti u svome domu u svojoj jedinici. Njegov Olimpijski let je otkazan. Za mene lično, a nadam se i cjelokupnu našu sportsku javnost ovaj plemeniti borac jeste učesnik Olimpijskih igara. Očekujemo da će njegovo ime biti ravnopravno u budućoj olimpijskoj spomenici Bosne i Hercegovine, da će se barem na njegovom grobu zavioriti zastava s pet olimpijskih krugova.”