2021. godina - ključna godina za Bosnu i Hercegovinu?

U bogatoj hiljadugodišnjoj i ne tako mirnoj historiji Bosne i Hercegovine 2021. godina nije samo broj. Dešavanja koja su obilježila ovu godinu bila su okidači za pokretanje nekih novih procesa, stoga bi se s pravom moglo postaviti pitanje da li je 2021. godina ključna za Bosnu i Hercegovinu.

Nakon višegodišnje borbe Fata Orlović, Bošnjakinja iz Konjević Polja, dočekala je da presuda Evropskog suda za ljudska prava bude izvršena na način da pravoslavna crkva, nelegalno sagrađena u njenom dvorištu, bude izmještena s tog mjesta. Taj čin je Bošnjake nakratko oslobodio tridesetogodišnjeg terora koji se sprovodi srpskom politikom na području tzv. Republike Srpske. 
Međutim, Međunarodna zajednica je usljed neadekvatnog djelovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini svojim ignorantskim ponašanjem osnažila agresore i zločince da izvrše ono što su naumili, odnosno da počine genocid koji je kasnijim presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju proglašen za područje Srebrenice, te su na doživotne zatvorske kazne osuđeni Radovan Karadžić i Ratko Mladić, čija je presuda 2021. godine postala pravosnažna nakon okončanja drugostepenog postupka.

Dr. Gregory Santon je genocid objasnio kroz deset faza, od kojih je deseta poricanje istog. Uprkos presudama Međunarodnog suda, Bošnjaci i danas prolaze kroz desetu fazu genocida, jer se svakodnevno suočavaju sa onima koji negiraju genocid i slave ratne zločince koji su ga počinili. 

Kako bi se stalo u kraj negiranju genocida, Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Valentin Inzko, je koristeći se svojim ovlaštenjima nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida.  Takav civilizacijski poduhvat je od strane Milorada Dodika zloupotrijebljen kao okidač za pokretanje procesa rušenja Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik je netom nakon nametanja „Inzkovog zakona“, zajedno sa NSRS, pozvao Srbe koji rade u institucijama Bosne i Hercegovine da prestanu sa radom i na taj način je onemogućeno normalno funkcionisanje institucija na državnom nivou. 

Milorad Dodik i srpska politika nisu stali samo na tome, nego su u Skupštini RS-a izglasali zaključke kojima se RS povlači iz ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine na način da se nadležnosti sa BiH prenose na entitet RS. Prenos nadležnosti je obilježen prijetnjom o osnivanju Oružanih snaga RS-a. Svi ovi postupci predstavljaju direktan napad na državu i ustavni poredak, što svakako znači i otvorenu prijetnju miru. 

Drugu polovinu 2021. godine obilježili su i brojni pregovori međunarodnih dužnosnika s predstavnicima političkih partija u Bosni i Hercegovini u vezi izmjena Izbornog zakona, ali su se krajem godine, onda kada se očekivao neki pomak u pregovorima i eventualno smirivanje napetosti u Bosni i Hercegovini, međunarodni dužnosnici povukli iz pregovora.

Sumirajući sve događaje koji su obilježili 2021. godinu, da se zaključiti da je to bila presudna godina koja je odredila kurs kretanja politike Bosne i Hercegovine. Secesionistička politika Milorada Dodika koja je svoju ekspanziju doživjela u protekloj godini će svoje rezultate početi davati u novoj 2022. godini. 

Već na samom početku 2022. godine Miloradu Dodiku su od strane SAD-a izrečene sankcije koje služe kao mjera smirivanja politike koja destabilizira Bosnu i Hercegovinu. Svakako da je za očekivati da će Međunarodna zajednica, ukoliko Milorad Dodik nastavi sa svojim namjerama, dalje postepeno pojačavati sankcije u svrhu očuvanja mira i sigurnosti na području Bosne i Hercegovine, ali i Balkana. Međutim, Bosna i Hercegovina kao suverena država ne bi trebala samu sebe isključivo prepustiti u ruke Međunarodne zajednice, nego se očekuje i institucionalni odgovor na politike Milorada Dodika.

Borba protiv destabilizirajuće i secesionističke politike Milorada Dodika bi u krajnjem slučaju mogla bi biti sprovedena kroz instituciju Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, ali svakako da je cilj na sve moguće načine izbjeći njihov angažman. Tužilaštvo, sudovi i OHR morali bi aktivno raditi svoj posao, te bi borba trebala biti svedena na pravno-politički nivo.

S pravom se može reći da je 2021. godina bila odlučujuća i jedna od najtežih godina za Bosnu i Hercegovinu u postratnom periodu, a već sada se naslućuje napetost i još teža situaciju u 2022. godini, s obzirom na to da se radi o izbornoj godini. Mogućnost bojkota izbora od strane HDZ-a značila bi pridruživanje destabilizirajućoj politici koju je u Bosni i Hercegovini već uspostavio Milorad Dodik, ali bi takav poduhvat sa sobom povukao i vjerovatno vrlo slične sankcije od strane Međunarodne zajednice, pa održavanje izbora ne bi trebalo biti dovedeno u pitanje.

Svaka kriza, tako i ova koja je na snazi u Bosni i Hercegovini, je šansa da se dođe do određenih pozitivnih promjena, stoga uprkos složenosti i težini situacije koja je obilježila ovaj period, postoji osnovana nada da će Bosna i Hercegovina krenuti u pravcu koji će njenim građanima donijeti prosperitet.