Bosanski vladari: Ban Matej Ninoslav

U trećem nastavku našeg serijala o bosanskim vladarima u srednjem vijeku, govorimo o banu Mateju Ninoslavu. On je bio bosanski ban od 1232. do 1250. i splitski knez od 1242. do 1244. godine.

Nakon pobune protiv bana Stjepana Kulinića 1232. na njegovo mjesto dolazi Matej Ninoslav. Nema puno podataka o njegovoj porodici osim da mu se otac zvao Radivoj a brat Simeon. Ban Matej Ninoslav je daleko znamenitija ličnost u od svog prethodnika bana Stjepana.

Razdoblje od početka 12. st. pa do dolaska na vlast bana Mateja Ninoslava 1232. godine u Bosni je obilježeno jačanjem i širenjem Crkve bosanske i njenog učenja, te naglim porastom moći i utjecaja lokalnog plemstva. Nakon čina odricanja 1203. godine hereza u Bosni je i dalje nastavila postojati, došlo je do njenog širenja na Slavoniju. Budući da Rim u Bosni nije uspio ojačati katoličku vjeru, u Bosnu 1233. godine iz Rima dolazi kardinal Jakob. On je u Bosni zatekao novog bana, Mateja Ninoslava, porijeklom iz heretičke porodice, kojega je privolio, vjerojatno uz pritisak Kaločke nadbiskupije da prihvati katoličanstvo. Zajedno sa Ninoslavom na katoličanstvo je prešao i budući ban Prijezda I. Prijezda je svog sina Stjepana morao predati dominikancima kao taoca, čime je jamčio da neće odstupiti od Rima.

Budući da dubrovački nadbiskup nije poduzimao ništa protiv hereze u Bosni kardinal Jakob za biskupa u Vrhbosni postavlja dominikanca Ivana Teutonac. Njemu je naređeno da poziva u križarski rat protiv lokalnih i okolnih heretika. Križarska vojska je povjerena banu Kolomanu. Prema odluci ugarskog kralja, s kojom se složio Papa, Bosnu je trebalo vratiti pod vlast hercega Kolomana. Tako se ban Ninoslav bez razmišljanja suprotstavio Rimu i Kolomanu. Kada je optužen da je otpao od katoličanstva, ban je izjavio: iz nevolje primio pomoć heretika protiv svojih neprijatelja. Rat je počeo 1235. godine i trajao tri godine s prekidima. Kraljevskoj vojsci je pružen velik i jak otpor, pa je zbog teškoća ratovanja Ivan Teutonac napustio Bosnu.

Nakon dobivenog rata, ban Ninoslav je u proljeće 1240. godine zaključio ugovor s Dubrovnikom o trgovini. Tim je povodom veliki ban bosanski izdao povelju Dubrovniku zajedno sa svojim plemstvom: vojvodom Jurišom, tepčijom Radonjom i njegovim bratom Simeonom, peharnikom Mironom i sa Zabarem, Pradašem, Prijezdom, Sfironom, Slavkom Palčićem, Gredsilavom Trubiće obećao vječni mir Dubrovniku. Ban se obavezao da će štiti Dubrovnik ako zarati sa nekom državom.

U ovom dokumentu se vidi kako je bosanski ban samostalan vladar koji nema nikakve veze sa ugarskim kraljem, jer se ni ovdje, kao ni u Kulinovoj povelji, nigdje ne spominje nikakva treća strana, od koje bi eventualno ban tražio odobrenje. Da je Ninoslav doista bio ugarski vazal, kako bi on onda mogao da Dubrovčanima garantuje sve one povlastice i zaštitu bez odobrenja ugarskog kralja?

Ban se osjećao i toliko moćnim da je prihvatio poziv Splita, koji je bio sukobljen s Belom IV., da pomogne Splićanima u ratu protiv Trogira. Zapis o tome ostavio je Toma Arhiđakon. On navodi da su Splićani pozvalo bana Ninoslava, platili mu novcem iz gradske blagajne i izabrali ga za svog kneza. Ban Ninoslav je prihvatio poziv i sa svojom vojskom kaznio Trogirane, nakon čega je ban postao i splitski knez. Poslije bitke ban je otišao natrag u Bosnu dok je u Splitu ostavio jednog od sinova s jakom konjicom. Iz toga je jasno da Split bana Ninoslava nije gledao kao heretika, pošto im gradskim statutom iz 1242. godine bilo zabranjeno da primaju heretike. Kralj Bela IV. je poveo kazneni pohod protiv bana Ninoslava, te je ban Ninoslav bio prisiljen priznati Belu IV. Ban je morao priznati prava Đakovačke nadbiskupije u Bosni. Od 1246. godine zahtjevi iz Rima de se povede novi križarski rat nije uspio

Početkom 1249. godine u Dubrovniku su sastavili još jedan ugovor, skoro identičan onom iz 1240. godine, očekujući ponovni dolazak bana Ninoslava. Međutim, sastavljajući taj ugovor, Dubrovčani nisu znali da je ban umro, pa su kasnije morali da brišu njegovo ime iz ugovora.

Bana Mateja Ninoslava nije naslijedio nijedan sin, nego Prijezda I. Oko 1251. godine izbio je građanski rat između Stjepana, sina bana Ninoslava i Prijezde I. Rat je završen pobjedom Prijezde I.