Bošnjaci na Svjetskom islamskom kongresu 1931. godine

Burnim historijskim previranjima u prvoj trećini 20. stoljeća, muslimanski umet je bio izložen raznim problemima i izazovima. Jedan od najvećih problema je bio i prestanak postojanja Hilafeta. Svojevrstan odgovor ovome problem je bilo i sazivanje Svjetskog islamskog kongresa.

Svjetski islamski kongres održan je u Jerusalemu od 7. do 17. Decembra 1931. godine. Kongres je sazvan na inicijativu muftije Amina al-Husejna, velikog muftije Jerusalema.  Na kongresu je prisustvovalo 130 delegata iz 22 muslimanske zemlje. Cilj kongresa je bilo “skretanje pažnje islamskog svijeta na veliku zaostalost u kojoj se nalaze muslimani, u moralnom, socijalnom i političkom pogledu, iznalaženje puteva za izlazak iz posvemašnje letargije i depresije, ali i stvaranje pritiska na kolonijalne vlasti da respektuju prava i slobode raznih naroda u svojim kolonijama i dominionima.”

Neke od osnovnih tačaka Kongresa sadržane su u govoru jerusalemskog muftije, Šejh Muhammed el-Husejna. On je održao govor kojim podstiče na buđenje muslimana nakon ratnih posljedica, razdora i klonuća. Podsjetio je prisutne na očuvanje od predaka preuzetog amaneta. Prije skoro cijelo jedno stoljeće predstavljeni su i sada aktuelni problem poput nedosljednosti, nestalnosti i hitnje da se kraćim putem dođe do cilja koji iziskuje dugoročni napor. Čini se da su već duboko ukorijenjeni svađa, neprijateljstvo i zulum čvrsto stali spram bratstva i zajedništva.

Muftija je pozvao na jedinstvo koje podrazumijeva da razlike u mišljenjima, tumačenju vjerozakona i njegovoj primjeni ne budu povod za mržnju, otuđenje i dalji konflikt. Principi i poruke s kongresa univerzalne su prirode te bi od velike važnosti bila njihova primjena u praksi, a naročito na domaćoj sceni. Značajna je i činjenica da je govor s arapskog jezika preveden na bosanski, prvi put u listu Islamski svijet, četiri godine nakon njegovog održavanja.

Bošnjaci na Kongresu

U Novom Beharu, br. 9. od 1. oktobra 1931, u rubrici Iz islamskog svijeta objavljen je poziv za Sveislamski kongres, koji je bio sazvan za 7. Decembra u Jerusalimu. Cenzura (period Šestojanuarske diktature) nije dopustila da se objavi da su na Kongres pozvani dr. Mehmed Spaho, h. Džemaludin ef. Čaušević i dr. Halid-beg Hrasnica.

Vlasti su odobrile učešće jugoslavenskih muslimana na planiranom jerusalimskom skupu, a odlukom Vrhovnog starješinstva od 21. 11. 1931. Na Sveislamski kongres u Jerusalimu kao zvanični predstavnici Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, opskrbljeni potrebnim uputstvima i instrukcijama, upućeni su predsjednici Ulema-medžlisa u Skoplju i Sarajevu Vejsil ef. Ališan i Salim ef. Muftić. Osim te zvanične delegacije Islamske vjerske zajednice na Kongres su krenuli i pojedini političari i trgovci, poput dr. Mehmeda Spahe, Uzeir-age Hadžihasanovića i Hasan-age Nezirhodžića. Uprava policije u Sarajevu izvijestila je Kraljevsku bansku upravu Drinske banovine (22. 11. 1931) da su pomenuta trojica jutarnjim vozom u 6:50 zajedno otputovala preko Užica i Caribroda za Carigrad, odakle putuju na muslimanski kongres u Jerusalim. U izvještaju je konstatirano da sve trojica imaju uredne putne isprave, Nezirhodžić i Hadžihasanović pasoše uprave, a Spaho diplomatski pasoš kojeg je dobio prilikom svog zadnjeg boravka u Beogradu. Bez ikakve dramatizacije, banska uprava je tek upoznata da je o njihovom odlasku za Jerusalem šifriranom depešom obaviješteno Odjeljenje za državnu zaštitu Ministarstva unutrašnjih poslova u Beogradu.

U Jerusalimu su jugoslavenski predstavnici uzeli aktivno učešće u radu kongresa, koji je trajao od 7. do 17. Decembra 1931. Više muslimana iz Bosne i Hercegovine je imenovano u kongresne odbore, poput žepačkog muderisa hafiza Hamida ef. Muftića, koji je uzeo učešća u radu Odbora za poziv i upute, odnosno dr. Mehmeda Spahe, koji je radio u Odboru za kulturu i islamsku zajednicu.  Kako je kongres bio zamišljen kao početak šire akcije na sređivanju vjerskih, ekonomskih i društvenih prilika muslimana, formiran je i Izvršni komitet kongresa, u koji je ušao predsjednik Ulema-medžlisa u Sarajevu Salim ef. Muftić. No, nema obavijesti o konkretnom učešću jugoslavenskih predstavnika u postkongresnim aktivnostima.

Dr. Mehmed Spaho je u Novom Beharu (V/1931-1932), br. 13-14, objavio članak Prvi muslimanski kongres u Kudsi-Šerifu, u kojemu je opisao tok i značaj Kongresa u Jerusalimu. Isti je članak štampan u Kalendaru Narodna uzdanica, god.I (1933).

Prvi muslimanski kongres u Kudsī- Šerīfu

Muslimanski kongres u Kudsi-Šerifu, koji je otvoren u Džamiul-aksa na Lejlei-miradž, i po mjestu održavanja i po vremenu kad je otvoren i po tom što je to prvi muslimanski kongres kroz tolika stoljeća, imade veliko značenje. Poslije Meke i Medine Kudsi-Šerif je za nas muslimane treće mjesto na svijetu.

Džamiul-aksa i Džamius-sahra sa svojim velikim haremom za nas muslimane su sveta mjesta. Odatle je išao naš pejgamber Muhamed alejhiselam na Miradž. Ta se sveta mjesta spominju u Kur'anu i ne samo Džamiul-aksa već I njezina okolina nazvana su u Kur'anu svetim mjestima. I danas se na tom mjestu nalaze najljepši spomenici islamske i arapske arhitekture. Džamius-sahra, koju je sagradio halifa Abdul-Melik 685.-705. je I po ocjeni nemuslimanskih stručnjaka najljepša građevina u današnjem KudsiŠerifu.

Putopisci sa zapada označuju Džamius-sahra najljepšim djelom islamske arhitekture. Po svojem savršenom skladu razmjera i po svojim veličanstvenim linijama Džamius-sahra spada među najljepša djela arhitekture svih vremena. Gotovo u sredini ogromnoga haremi-šerifa ova džamija stoji iznad cijelog grada i uljepšava njegovu sliku. U istoj liniji malo dalje prema Kibletu uzdiže se Džamiul-aksa, isto takova građevina, koju su podigli muslimani i od koje prvi dio pod kubetom i sa najljepšim ukrasima potječe još iz vremena drugog halife Hazreti-Omera.

Ništa na ovom velikom haremi-šerifu nema što bi potsjećalo na to, da su tu negda u dalekoj prošlosti bili jevrejski ili poganski hramovi ili kršćanske crkve.

Sve što se tu na tom ogromnom prostoru nalazi, izgradila je muslimanska umjetnost. Možda po koji kamen u zidovima zgrada i u podzidima samog harema potječe iz tih davnih vremena, ali zar to nekoliko kamena da izmijene veličanstveni izgled najsavršenijeg djela islamske arhitekture.

I kad učesnici muslimanskog kongresa ne bi ništa više radili u Kudsi-Šerifu, nego samo svojim očima vidjeli ova sveta mjesta i ove veličanstvene spomenike islamske arhitekture i sami se uvjerili o velikom značenju ovih mjesta i s čisto vjerskog gledišta kao i s gledišta čuvanja najljepših spomenika islamske arhitekture, oni bi već time mnogo uradili, jer bi se na licu mjesta uvjerili Koliko je potrebno čuvati ova sveta mjesta od napada ma s koje strane oni dolazili.

I geografski položaj Palestine, na čijem se tlu održao prvi muslimanski kongres i sastav njezina stanovništva zaslužuju svu pažnju i potpuni interes svih muslimana. Dovoljno je baciti samo površan pogled na zemljopisnu kartu pa da se vidi, kako se ta zemlja postavila između najznamenitijih muslimanskih zemalja. Ona rastavlja Egipat i Hedžas od Sirije, a preko tih zemalja i sve ostale zemlje muslimanske. Po sastavu svoga stanovništva ona je u potpunom smislu riječi muslimanska zemlja. Po privremenom rezultatu najnovijeg popisa stanovništva u Palestini živi 1,035,154 duše; od tih 759,951 muslimana, 175.006 jevreja, 90.608 kršćana i 9.589 pripadnika drugih vjeroispovijesti. Ovim brojkama ne treba komentara.

Otvorenje kongresa izvršeno je na Lejlei-miradž u Džamiul-aksa one noći, kad je s tog mjesta naš pejgamber Muhamed alejhisselam otišao na Miradž.

Prije otvorenja kongresa kao svake godine otkako je sagrađena ova džamija proučena je miradžija. Priređivači kongresa nijesu mogli prirediti boljeg dočeka svojim gostima, učesnicima kongresa, nego kad su im dali priliku da prisustvuju učenju miradžije u Džamiul-aksa. Najprobraniji hafizi i kurrai iz svih okolnih krajeva pratili su učenje miradžije ajetima iz Kur'ana i ilahijama. Kad je svršeno učenje miradža, jedan hafiz proučio je zvučnim i gromkim glasom (ajete iz Kur'ana). Nas prisutne obuzimao je osjećaj, koji se ne da ljudskim riječima opisati.

Kao prvi muslimanski kongres poslije tolikih stoljeća ovogodišnji kongres imade svoje naročito značenje. Prvi put poslije prvih sastanaka u vremenu hazreti pejgambera i Hulefai Rašidina u prvim godinama islama, sastali su se predstavnici muslimana raznih krajeva da se upoznaju i posavjetuju o svemu, što tišti muslimane i što smeta napretku islama. Već samo međusobno upoznavanje bilo bi dovoljno da opravda održavanje kongresa i učešće pozvanih.

To međusobno upoznavanje bilo je vrlo potrebno. Kad sam godine 1913. Putovao s jednim prijateljem po zapadnom dijelu Sjeverne Afrike i došao u Tunisu u džamiju Zejtunijju, nijesu nam dali unići, jer ne dozvoljavaju da ulaze nemuslimani, a nama nijesu vjerovali da smo muslimani. Uzaludno je bilo svako dokazivanje, uzaludna je bila i intervencija kod starješine džamije, niko nije znao da u našim krajevima uopće imade muslimana.

Ali kongres je učinio mnogo više. On je izvršio snažnu manifestaciju volje predstavnika muslimana iz raznih krajeva, da zajedno s muslimanima iz Palestine čuvaju i brane sveta mjesta u Kudsi-Šerifu. U tom pogledu mora se sazivačima kongresa odati priznanje, što su za održavanje prvoga kongresa izabrali Kudsi-Šerif i što su otvorenje kongresa priredili u Džamiul-aksa, gdje su poslije govora velikog muftije Kudsi-Šerifa Sejd Emin-el-Husejnije najugledniji muslimanski prvaci iz raznih zemalja dokazivali svetost ovih mjesta i izjavili volju da ih čuvaju i brane. To je nesumljivo jedan od najvećih pozitivnih rezultata ovog kongresa. Pored toga kongres je pretresao najvažnija i najaktuelnija pitanja, koja u ovom vremenu interesiraju muslimane. On je udario temelj održavanju stalnih kongresa usvojivši štatut, po kojem će se svako dvije godine održavati muslimanski kongres u raznim mjestima, a ako se ukaže potreba i češće.

U pitanju hidžaske željeznice kongres je usvojio sasvim opravdano gledište, da je ona sagrađena prilozima muslimana iz svih zemalja i da je treba smatrati muslimanskim vakufom. Odlučeno je da se povede akcija, kojoj će biti cilj, da ovu željeznicu povrati u ruke muslimana da oni njom upravljaju.

Donešena je odluka o osnivanju muslimanskog sveučilišta u Kudsi-Šerifu, osim toga usvojene su i još druge razne odluke, kojima je cilj da obrane i očuvaju islam ondje, gdje je njegov opstanak doveden u opasnost.

Učesnici na kongresu nailazili su na svakom koraku svoga boravka na najsrdačniji prijem i tradicionalno gostoprimstvo od strane muslimana u Kudsi-Šerifu i Palestini. Uspomena na boravak u tim krajevima i učešće na Kongresu ostaće im trajna. I ako su pripreme za Kongres ovako velikog značenja otpočele prilično kasno, ipak su priređivači uspjeli da savladaju sve poteškoće tako, da je Kongres tehnički bio odlično spremljen i organiziran.

Bilo je, što je sasvim razumljivo, i nedostataka. Priređivači nijesu imali dobrih veza u svim muslimanskim zemljama, nijesu poznavali najuglednije ljude i predstavnike muslimana u pojedinim krajevima, pa im je bilo vrlo teško odabrati lica, koja treba pozvati. Tako se dogodilo da su iz nekih naročito udaljenih krajeva pozvani ljudi, koji ni po svom položaju ni po svom ugledu u krajevima gdje žive nijesu trebali biti pozvani da predstavljaju muslimane svojih krajeva. Iz nekih muslimanskih zemalja nije bilo predstavnika i njihova odsutnost morala je biti zapažena. Mislim da nije zgodno da ispitujem uzroke odsutnosti predstavnika muslimana iz ovih zemalja, nego da izrazim želju i nadu, da slijedeći Kongres bude još potpuniji nego sadašnji i da na njem uzmu učešća, Koliko to prilike dopuste, predstavnici iz svih muslimanskih zemalja.

Ali uza se to prvi muslimanski kongres i po svojem sastavu i po jedinstvenoj manifestaciji muslimanske solidarnosti i po značenju donesenih odluka nadmašio je sva očekivanja učesnika i prijatelja ove ustanove, a razbio nade onih, koji su nastojali da ga ometu ili da mu podcijene značenje. Stvaranjem stalne ustanove kongresa udaren je temelj napretku i boljoj budućnosti islamske vjerske zajednice na cijelom svijetu.