Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva: Agresori su za vrijeme opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine ubili 1.601 dijete

Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva u Kantonu Sarajevo obilježavan je svakog 9. maja, uz Dan pobjede nad fašizmom. Kanton Sarajevo je od 9. maja 2009. do 9. maja 2019. obilježavao i sjećanje na ubijenu djecu opkoljenog Sarajeva. 2020. godine Vlada Kantona Sarajevo donijela je odluku o promjeni ovog datuma, tako da se od prošle godine Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva obilježava 5. maja.

Agresorske snage JNA i srpskih paravojnih formacija su, i pored Konvencije o pravima djeteta iz 1989. godine te Svjetske deklaracije o preživljavanju, zaštiti i razvoju djece iz 1990. godine, na kraju 20. stoljeća u Republici Bosni i Hercegovini, posebno u opkoljenom Sarajevu, glavnom gradu Republike Bosne i Hercegovine, i protiv djece sprovodili koordiniranu, dugotrajnu, rasprostranjenu i jaku kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja, od čega su, pored ostalih mnogobrojnih civila, mnoga djeca ubijena i teže ili lakše ranjena.

Agresorske snage nisu poštovale temeljne norme međunarodnog humanitarnog prava, obavezujuće pravne norme, razvijane tokom stoljeća, a posebno najvažniju medu njima - zaštitu civila, pa čak ni zaštitu djece, nad kojima je u Sarajevu u opsadi izvršen zločin genocida metodama i sredstvima zabranjenim međunarodnim humanitarnim pravom.

U agresorskoj strategiji ubijanja civila i civilnog stanovništva djeca su bila značajan cilj. Djeca opkoljenog Sarajajeva ubijana su i ranjavana na ulicama, raskrsnicama, u kućama, stanovima (na spavanju), školskim učionicama, na igralištima, u porodilištima, bolnicama, dječijim vrtićima, u redovima za humanitarnu pomoć, na izlazima iz skloništa te u mnogim drugim prilikama.

Djeca Sarajeva su tokom opsade masovno i pojedinačno ubijana i ranjavana od projektila i snajperskog djelovanja s agresorskih položaja. Raspoloživi podaci nedvosmisleno potvrđuju da su zločini nad djecom Sarajeva u opsadi planski, organizirani i sistematični akti izvršeni s namjerom sveukupnog uništenja Bošnjaka, nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve.

Agresori su se specijalizirali u upotrebi snajperskog naoružanja u izvršenju svojih zločina. Srpski snajperisti su - na svakom mjestu gdje je to bilo moguće - sijali smrt među civilnim stanovništvom Sarajeva. S okolnih brda gađani su redovi za hranu i vodu, pijace, ulice i ostali događaji na kojima se okupljao veći broj građana.

U Sarajevu je, prema dosadašnjim istraživanjima ratnog Instituta za žrtve rata, od ukupnog broja ubijene djece, deset posto ubijeno snajperom. Istraživanja su također pokazala da je najveći broj djece ubijene snajperom gađan u glavu i predio oko srca.

Omiljene mete zločinaca su također bila i dječija igrališta. Jedan od najpoznatijih slučajeva masakra djece u opkoljenom Sarajevu desio se neposredno nakon što je Sarajevo proglašeno sigurnom zonom, kada je na improviziranom igralištu na Dobrinji ubijeno je 13 civila, među kojima većina djece u igri.

Na Ali‑pašino Polje je ispaljeno nekoliko granata 22. januara 1994. godine, kada je ubijeno šestero djece na sanjkanju, prilikom bezbrižne dječije igre.

I škole su selektivno gađane iz snajperskog i artiljerijskog naoružanja. 9. novembra 1993. godine u OŠ “Prvi maj” na Ali‑pašinom Polju. Ubijena su tri učenika i njihova učiteljica. Slijedećeg dana dogodio se masovni zločin na platou ispred škole “Žrtava fašizma”, kada je ubijeno petero djece.

 Tokom opsade Sarajeva, glavnog grada Republike Bosne i Hercegovine koja je trajala 1425 dana, što je najduže u historiji modernog ratovanja, ubijeno je 14.011 ljudi, od čega 1.601. dijete