Defanzivni patriotizam VS. ofanzivni nacionalizam

Već dugo godina se polemiše o sličnostima ili razlikama patriotizma i nacionalizma, pokušavajući nametnuti nacionalizam kao „opravdavajući“ faktor, tako što će ga poistovjetiti sa patriotizmom.

Patriotizam (lat. patria) predstavlja pojam koji označava ljubav prema domovini, ili prosto domovinu i otadžbinu. Označen je kao vrhunski produkt osjećaja prema domovini ili najuzvišeniji izraz prema istoj. Patriotizam kao takav, ne negira postojanje drugog i drukčijeg, a za očuvanje identiteta domovine, kao jednog od osnovnih ciljeva, ne pobija identitete drugih već je otvoren prema drugim domovinama/otadžbinama i njihovoj posebnosti. Za realizaciju svojih ciljeva, patriotizam ne ide linijom nametanja svojih stavova širim masama. 

Sa druge strane, nacionalizam kao ideologija privrženosti sopstvenoj naciji ne ostavlja mogućnost drukčijeg, te otvara put diskriminaciji prema svima onima koji se ne identifikuju kao ta „superiorna nacija“. Nacionalisti se kreću kontinuiranom potrebom stalnog veličanja svoje moći i isticanja svoje posebnosti, a izravnog odbacivanja svakog oblika nacionalne pluralnosti. Nacionalizam uz isticanje „lažne“ superiornosti nacije prikriva njene deficite. Ono što proizvodi nacionalizmom jeste žudnja i traganje za ispunjavanjem svojih nacionalističkih ciljeva – objedinjeni ciljevi – ujedinjenja nacija, što dovodi do sukoba sa patriotizmom. Taj sukob nastaje zbog posljedice pogrešnog viđenja ili percipiranja stvari, koji izaziva nesklad, poremećaj harmonije, zlo, a u najgorem slučaju oružane sukobe koji mogu eskalirati u eliminisanje svega onoga drugog i drukčijeg. Ofanzivni nacionalizam jeste zarazna bolest koja nastoji prošiti oboljenje na šire narodne mase, kako bi nacionalizam bio prikazan kao normalnost jer ga velika većina prihvaća. Nacionalizam stvari zatvoreni sistem vrijednosti koji predstavlja prijetnju svakog vremena.

Strah od negativno shvaćenog patriotizma - pozitivno shvaćenog nacionalizma

Ukoliko se nacionalizam kao ideologija čvrsto prenosi kao uzvišenost jednih u odnosu na druge to je problem nacionalizma, međutim ukoliko se prihvaća stajalište nacionalizma da su jedni superiorni a drugi inferiorni, onda je to problem cijeloga društva kao takvog.

Izjednačavanje patriotizma i nacionalizma u velikog mjeri šteti i degradira rasuđivanje pojmova, pa se tako olako nacionalizam prihvaća kao vrijednost, a patriotizam se odbacuje kao nužnost jer on ne govori o neutemeljenom uvjerenju o vrhovnosti, uzvišenosti, posebnosti nas bez posebnosti drugih. Nacionalizam tada predstavlja prijetnju gdje bitno shvaćeno individualno se svim silama nastoji nametnuti kolektivnom. Samouvjerenje dovodi do samoprevare bića koje će razumijevati nužno zlo, kao potrebno dobro.

Jedna od osnovnih manipulatorskih crta nacionalizma jeste i prikazivanje svoje nacije kao ugrožene, koja se legalnim i ilegalnim sredstvima mora zaštiti, a za čiju zaštitu se obično uzima i predvodnik.

Najveće ujedinjenje srpskog nacionalizma se odvijalo u godinama dolaska Slobodana Miloševića na vlast, koji je prilikom obraćanja na Kosovu polju 1987. godine izjavio: „Niko ne sme da vas bije“ – misleći na kosovske Srbe. Osjećaj „ugroženosti“ je rezultirao terorom nad Albancima, kojima je na kraju i albanski kao službeni jezik onemogućen, a svi albanski mediji i televizija su imali zabranu emitovanja. Veliki broj Albanaca je ostao i bez posla.

Kada je god nacionalizam osjetio prijetnju, on je preventivno ratovao ili ugnjetavao druge do njihovog djelimičnog ili potpunog uništenja.

Pod velom patriotizma

Najčešće se patriotizam dijeli na osnovu političkog ili nepolitičkog angažovanja u domovini ili državi – jer se prvenstveno patriotizam vezuje za državu kao takvu. Stoga se obično govori o dvije kategorije, ili dva tipa patriotizma: politički i apolitički.

Veliki su izgledi da se političkim patriotizmom vrši njegova zloupotreba u cilju postizanja svojih vlastitih a ne patriotskih ciljeva. Pod velom patriotizma na scenu dolazi i nacionalizam ringišpilom ljudskog uma, te problem nastaje kada se nacionalizam u velikoj mjeri prihvati aka patriotizam.

Osim nacionalizma koji se plasira kao patriotizam, patriotizam se narušava odbacivanjem svoje domovine kao takve. Privrženost drugoj državi koju izražavamo kroz patriu, dovodi do proizvodnje nacionalizma unutar države koja prema prirodi treba a nije domovina, te do mržnje nastale njenim procesom. Država se odbacuje, umanjuje se njena vrijednost uz veličanje vrijednosti druge države, isticanje njene superiornosti i uzvišenosti.