DRUŠTVO | Februar 15, 2022

Dr. Šekib Umihanić: Možemo li kao narod izroditi Gazi Turali-bega savremenog doba?

Ovih dana u Tuzli se obilježava 450 godina vakufname gazi Turali-bega, utemeljitelja ovog grada. U vezi sa time, profesor doktor Šekib Umihanić, zastupnik u Skupštini Tuzlanskog Kantona je napisao tekst koji u cjelosti prenosimo

Dr. Šekib Umihanić: Možemo li kao narod izroditi Gazi Turali-bega savremenog doba?

Ovih dana u Tuzli se obilježava 450 godina vakufname gazi Turali-bega, utemeljitelja ovog grada. U vezi sa time, profesor doktor Šekib Umihanić, zastupnik u Skupštini Tuzlanskog Kantona je napisao tekst koji u cjelosti prenosimo:

Možemo li kao narod izroditi Gazi Turali-bega savremenog doba?

Gazi Turali-beg je bio državnik koji je iza sebe ostavio vakufe u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji. Njegove zadužbine imale su veliki utjecaj na razvoj gradova Iloka, Čačka i Tuzle. U historijskom kontekstu bio je jedna od najzaslužnijih ličnosti za urbani razvoj Tuzle, a posljedično tome može se konstatovati da je značajno doprinio i razvoju šire regije oko Tuzle. Bio je  uspješan vizionar, državnik, strateg, patriota... Gazi Turali-beg je 15. februara 1575. Tuzli podario džamiju, 38 dućana, jednu četvrtinu izvora slane vode, vodovod, han, hamam, puteve i preko 750 dunuma zemlje (što obuhvata područje dijelova današnje Soline, Sjenjaka, Stupina, centra grada i određene dijelova predgrađa Tuzle). Svoje vizionarstvo je pokazao i izgradnjom mekteba ibtidaije, te osnivanjem kase za pomoć u iznosu 300.000 srebrenih dirhema, koja je služila za beskamatne pozajmice zanatlijama, što se može smatrati i pretečom svojevrsne idealne „razvojne“ banke. Tuzla je početkom 16. stoljeća imala vlastiti savremeni vodovod, kao rijetko koji grad u Evropi. Vodovod je izgradio Gazi Turali-beg, u dužini četiri kilometra, od izvora Pašina glava, u Solini, do džamije u centru grada.

Kroz primjer njegova vakufa, kao i sudbinu mnogih drugih vakufa, može se pratiti bolna povijest nasilja nad vakufskom imovinom. Danas, vakufa u Iloku i Čačku, nažalost, više nema. U Tuzli su ostali samo tragovi nekadašnjeg vakufa Gazi Turali-bega. Od austro-ugarske i srbijanske vladavine nad Bosnom, do komunista, koji su vakuf bespravno otimali, i „demokrata“ koji ga bespravno krčme i prodaju, u Bosni je ostao samo jedan vakuf, koji je sposoban sebe donekle održavati. To je Gazi Husrev-begov vakuf, u i oko današnjeg Sarajava. Hiljade porodica u našoj zemlji čekaju da im vlast vrati ili kompenzira njihovu nezakonito otetu imovinu. Isto je i s vakufskim hajratima i zadužbinama u našoj zemlji.

Danas, nažalost, nije rijedak slučaj da državni službenici, uz podršku vlasti, iz katastra i gruntovnice brišu vakufsku imovinu, dok sudovi pogoduju krupnom kapitalu da se domogne imovine koja pripada građanima i zadužbinama. Bespravno oduzimanje privatne svojine po kratkom postupku je urađeno u vrijeme vladavine „drugova“. Tako su nastale poljoprivredna dobra („preduzeća“) na Sprečkom i Topličkom polju, u Posavini... U periodu poslije Drugog svjetskog rata hiljade hektara zemljišta bespravno su oduzete od naših djedova, a to oteto bogatstvo je tokom posljednih decenija bilo predmet protivzakonitog raspolaganja i prodaje u bescijenje.

Podsjećanja radi, odredba Člana 365. stav 1. Zakona o stvarnim pravima FBIH između ostalog propisuje, da poljoprivredna i druga zemljišta, zgrade, stanovi i poslovne prostorije, kao posebni dijelovi zgrada u društvenoj/ državnoj svojini NE MOGU BITI PREDMET PRIJENOSA; OTUĐIVANJA; ZAMJENJIVANJA; KAO I DRUGIH OBLIKA RASPOLAGANJA, ako su pribavljena u društveno/ državno vlasništvo na osnovu Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji.

U pogledu sudbine nekadašnjih vakufa može se konstatovati sljedeće stanje. Gazi Turali-beg je ostavio svoje bogatstvo na korištenje narodu, taj isti vakuf je bespravno oduzet, korišten za društvene namjene a nakon toga je protivzakonito prodat. Dakle, vakuf je oduzet od naroda i tom istom narodu će se prodavati u vidu stanova, poslovnih prostora, garaža itd. Dakle, vakuf će opet da koristi narod ali sada uz „debelu“ novčanu nadoknadu, koja protivzakonito završava u nečijim džepovima.

Otvaraju se mnoga važna pitanja, prije svega: kada će položiti račune svi oni koji su odgovorni za prodaju vakufske imovine? Ko odlaže taj proces i zbog čega?

Ma koliko to bolno bilo, mi se kao narod moramo pogledati u ogledalo i postaviti sebi i neka teška pitanja. Da li imamo Turali-bega ovoga vremena? Koga će iz ovoga vremena spominjati generacije koje dolaze?

Vaš dr. Šekib Umihanić