Izborni zakon star jedno desetljeće

Priču oko izbornog zakona su pokrenuli hrvatski političari nakon izbora Komšića u predsjedništvo 2006. godine, a intezirali je 2010. godine nakon njegovog ponovnog izbora. Iako je Komšić SDP-u osigurao historijska dva mandata u predsjedništvu, stranka se razilazi sa njim i od tada počinje konstatna hajka na ovog čovjeka, kako od strane HDZ-a, tako i od strane njegovih bivših kolega iz SDP-a. Pritisci od hrvatskog naroda, da onaj koji nije u HDZ-u ne može biti Hrvatski član predsjedništva, postaju sve jači i jači, ali se bošnjacko rukovodstvo dobro nosi sa njima i ne popušta u principu pravljenja građanske države.

Rješenja za famozni izbroni zakon se dogovaraju dugi niz godina, a konačne solucije nema. Nije rijedak slučaj da imamo ekskluzivne natpise u medijima koji tvrde da je sve dogovoreno, a nakon samo pročitanig naslova već čitamo izajave opozicije koja tvrdi da je Bakir sve prodao. Zadnji takav slučaj je bio sredinom prošle godine, kada su Čović i Izetbegović dogovorili izbore u Mostaru i "dogovorili" novi izborni zakon. Iz opizicije su tada pljuštale optužbe da je po ko zna koji put Bakir sve prodao, a nakon implementacije izbora postojala je realna opcija da se onemogući izbor HDZ-ovog gradonačelnika ovog "prodanog" grada, što dio opozcije nije prihvatio.

Čović već godinama uslovljava blokiranjem institucija dok se ne promjeni ovaj zakon. Blokade su u velikoj mjeri kočile državu u njenom napretku, a trenutno doprinose i narušavanju zdravlja građana BiH. Ipak, Izetbegović ne popušta pritiscima i ostaje dosljedan svojih principa o cjelovitoj BiH. Čović je to itekako razumio, pa tako pokušava pronaći novog partnera kod Bošnjaka, koji bi prihvatio tu suludu ideju. Sve oči su uprte u Četvorku, a javnost već nagovještava da bi baš oni mogli biti ti koji će sjest za stol sa "majoriziranim" Hrvatima i omogućit im "ravnopravnost". Na građanima veliko breme da li im dati takav legitimitet na izborima 2022. godine.