Mačka kojoj nikad nisam dala ime – roman o opstanku u opkoljenom Bihaću

Nedavno je izdavačka kuća Ilum objavila prevod knjige Amre Šabić-El-Rayees Mačka kojoj nikad nisam dala ime. Roman prati Amrinu autobiografsku priču unutar opkoljenog Bihaća u periodu '92-'95.

Protagonistica romana, Amra, započinje svoje pripovijedanje u strahu od agresije nesvjesna da će je uskoro najbolji prijatelji odbaciti zbog njene nacionalnosti. Međutim, uskoro će iskrenog prijatelja pronaći u mački koja nikada neće dobiti ime, ali će ostati uz Amru do samog kraja njene borbe za opstanak. U vrijeme kada agresija započinje, Amra je odlična učenica na prelazu iz srednje škole na fakultet. Njeni snovi o studiranju, učenju i druženju su prekinuti. Dok njeni prijatelji podliježu kao žrtve agresije, Amra gleda i propast svoje majke, oca i brata. Bez obzira na ponuđenu priliku da napusti Bihać i ide van domovine, ona bira ostanak i opstanak u svom rodnom gradu na Uni. U borbi s roditeljima, svojom preranom tinejdžerskom zrelošću nametnutom od strane agresora, i mačkom koja je samo dodatna briga, Amra će dočekati oslobođenje Bihaća. Poslije toga dobiva priliku da napokon započne studije, ali ovaj put Amra odlazi iz Bihaća i svoje obrazovanje nastavlja u SAD-u.

Obzirom da je roman kategorisan kao književnost za mlade, Amra je i sama rekla da ovo nije politički roman. Knjiga predstavlja način na koji jedna mlada djevojka percipira agresiju na BiH i poteškoće odrastanja koje su joj nametnute. Amrina mačka se javlja kao simbol načina i psiholoških mehanizama u koje su Bošnjaci tokom agresije počeli vjerovati kako bi objasnili sami sebi kako su izbjegli bliskost smrti.

S lingvističkog aspekta, roman je napisan vokabularom koji razumije ciljana publika autorice - mladi. Želja autorice je da mladi u BiH, kao i SAD-u i svim državama razumiju dešavanja u Bosni i Hercegovini kroz jednu ličnu priču koja će ih potaći na daljnja učenja o historiji. Obzirom na to da djeca u formalnom obrazovanju rijetko dobivaju priliku da dobiju historijski osvrt na period agresije na domovinu, prisustvo ove knjige na domaćoj književnoj sceni je od velikog značaja jer je ispričan kroz oči mlade Amre koja se još uvijek nada ostvarenjima svojih snova koji su joj oduzeti od strane srpskog agresora.

Kao Bošnjakinja koja je bila svjesna o položaju muslimana i muslimanske djece u Jugoslaviji Amra svoje iskustvo na državnim školskim takmičenjima sažima u jednom od intervjua: „Ja kao muslimansko dijete u bivšoj Jugoslaviji nikada nisam pročitala priču o djevojčici Amri koja je bila inteligentna, uspješna i interesantna. Zašto? Upravo zbog toga što nam se kroz obrazovanje signaliziralo da nismo ravnopravni niti poštovani kao djeca koja nisu bila muslimanska.“

Amra je nakon dolaska u Ameriku stekla diplomu na Univerzitetu Brown, a trenutno je profesorica na Univerizitetu Columbia u New Yorku gdje konstantno radi na podizanju svijesti o životu u BiH, kako tokom agresije tako i tokom modernog doba. Kao jedna od onih koji su na svojoj koži osjetili agresiju zbog vjere i nacionalnosti, Amra svoje studente podučava tome da ničija vjerska i nacionalna pripadnost nije razlog za mržnju jer kao što je već poznato, veliki broj muslimana u SAD-u se bori s diskriminacijom i predrasudama. Amra ima za cilj da knjiga postane jedno od najprodavanijih djela kako bi se uvrstilo u školske planove i programe i na taj način priča o agresiji nad Bošnjacima postala dio svjetske učionice.

Roman Mačka kojoj nikada nisam dala ime dobila je mnoge literarne nagrade a našla se i među bestselerima na Amazonu.