KULTURA | Januar 21, 2022

Memorijalni centar Srebrenica

Danas, kada se Bosna i Hercegovina i njeno stanovništvo, posebice Bošnjaci, ponovo nalaze na udaru agresivnih i zločinačkih politika, te posve nerazumnih prijetnji državnih funkcionera – uloga Memorijalnog centra je dodatno pojačana. Pod društveno – političkim namjenski stvorenim „okolnostima“ odgovornost Memorijalnog centra je da sebično štiti prošlost, istinu i žrtve, te da svojim zalaganjem refleksno odbija svaki pokušaj da se istina i žrtve skrnave.

Memorijalni centar Srebrenica

2001. godine odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu osnovan je Memorijalni centar Srebrenica – Potočari, spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. Memorijalni centar osnovan je kao memorijalni kompleks čija je uloga očuvanje historije i sjećanja na nevine žrtve genocida. Ovaj memorijalni kompleks smješten je u mjestu Potočari, nedaleko od Srebrenice, kojeg je zvanično otvorio bivši američki predsjednik Bil Clinton, septembra 2003. godine.

Podsjećamo, Rezolucijom 819 UN, Srebrenica je proglašena „zaštićenom zonom UN“, što je prema događajima koji su uslijedili, predstavljalo pokušaj „ohrabrenje“ koje se nije završilo sprovođenjem bilo kakve aktivnosti ili djela koja bi spriječila genocid na preko 8000 Bošnjaka.

U blizini Memorijalnog centra nalazi se bivša fabrika akumulatora u kojoj su počinjeni stravični zločini nad bošnjačkim stanovništvom. Uredbom je 2003. godine i ovaj objekat ušao u sastav Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Institucija Memorijalnog centra osim što čuva, njeguje i prenosi historiju, nastoji sa svojom unutrašnjom strukturom i vanjskim partnerima efikasno sprovoditi lekcije i aktivnosti kojima će ove, ali i buduće generacije spriječiti falsifikovanja historije, odnosno istine. Kao institucija države Bosne i Hercegovine, Memorijalni centar održava kontinuiranu saradnju sa brojnim organizacijama, centrima ali i finansijskim fondacijama u regiji i šire, doprinoseći tako boljoj funkcionalnosti i poboljšanju samog Centra.

Vanjski saradnik u Memorijalnom centru, Mahir Omerović, je za naš portal podijelio svoje iskustvo radeći na važnim projektima u sklopu memorijalnog kompleksa.

„Do sada sam u Memorijalnom centru radio na nekoliko projekata, prvi projekat je bio „Životi iza polja smrti“ koji je Centar realizovao sa Balkanskom istraživačkom mrežom BIRN BiH, radi se o stotinu svjedočenja usmene historije osoba koje su preživjele genocid te ujedno i stotinu priča o ličnim predmetima koji su pripadali žrtvama genocida. Otvorenje ove izložbe očekujemo u februaru. Zatim, tu je bio projekat prikupljanja video snimaka koji su nastali u Srebrenici u periodu od 1992 - 95 godine. Prikupljeno je preko 50 sati video materijala koji je digitalizovan i pohranjen u arhiv Memorijalnog centra Srebrenica i predstavlja jedinstvenu kolekciju u kojoj možemo vidjeti kako je izgledao život u enklavi, odlazak po hranu u Žepu, uslovi u kojima su ljudi živjeli, ali i sam pad Srebrenice. Posebno sam ponosan na projekat usmene historije koji Centar realizuje samostalno u sklopu kojeg smo u toku 2021. godine snimili 100 svjedočenja i koji će nastaviti da traje dok postoje živi svjedoci genocida.“

(Mahir Omerović, Vanjski saradnik Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, privatni arhiv)

Almasa Salihović, Glasnogovornica Memorijalnog centra (PR) se osvrnula na radove u posljednje dvije godine. „Počeli smo sa obnovom administrativne (upravne) zgrade, promijenili smo krovnu konstrukciju na jednom od najvažnijih objekata u MC-u,a  to je bivša proizvodna hala fabrike akumulatora, u kojoj su smještene izložbe, stalne i privremene. Upravnu zgradu adaptiramo zahvaljujući Zavodu za izgradnju KS, a krovnu konstrukciju nam je obnovila TIKA iz Republike Turske. Što se tiče samih projekata, sredstva koja Memorijalni centar posjeduje nisu dovoljna za projekte te stoga smo više nego zahvalni stranim donatorima od kojih moramo izdvojiti i neke bh firme poput JP BH Pošte koji su finansirali snimanje dokumentarnog filma u „U sjeni minareta“ (čija je premijera zakazana za 24.  januar u Sarajevu), vladu Ujedinjenog kraljevstva koja preko britanske ambasade u sarajevu finansira projekat „Istina, dijalog, budućnost“, projekat kojim se finansira snimanje usmene historije, odnosno bilježe video svjedočanstva osoba koje su preživjele genocid u Srebrenici. Trebamo izdvojiti i dvije publikacije Izvještaja o negiranju genocida u Srebrenici (2020 i 2021), te aplikaciji „Gdje su?“, koja će olakšati pronalazak grobnog mjesta svake žrtve koja je do sad  ukopana u Memorijalnom centru. 
Prošle godine smo otvorili i nekoliko privremenih i jednu stalnu izložbu, od kojih bismo izdvojili izložbu našeg kustosa Azira Osmanovića, „Koracima onih koji ni(su) prešli“ posvećenu žrtvama genocida koji su šumom pokušali doći do slobodne teritorije te video izložbu „Srebrenica: Naša priča“, našeg kolege Hasana Hasanovića. Potpisali smo više od 40 memoranduma o saradnji u našoj zemlji ali i inostranim obrazovnim institucijama, muzejima te institucijama koje se bave sličnim temama i istraživanjima.
Uspostavili smo Arhiv Memorijalnog centra koji zadovoljava sve standarde za konzerviranje predmeta. 
Konstantno radimo na odnosima s javnošću, odnosno trudimo se sve što se dešava u Memorijalnom centru, sve projekte, sve lične priče i dešavanja plasirati prema javnosti putem naših društvenih mreža.“

U skladu sa ovim Memorijalni centar će razvijati i obrazovne programe - predavanja za učenike i studente, povezujući se sa obrazovnim institucijama i organizacijama naše zemllje i regije, kojima će se ujedno učiti i čuvati historija te podići svijest o zajedničkim potrebama djelovanja radi prepoznavanja ili identifikacije mogućih prijetnji ili narativa koji mogu rezultirati novim genocidom, kako u Bosni i Hercegovinu, tako i na globalnom nivou. Važnost, dakle, Memorijalnog centra je kako lokalnog, regionalnog, tako i globalnog karaktera.

Govoreći o predstojećim projektima planirana je sveobuhvatna izložba koja će obuhvatati sva dešavanja koja su prethodila ratu, agresiji i genocidu, a plan ju je završiti do 27. godišnjice od genocida u Srebrenici. Najveći fokus će biti na dešavanja u i oko Srebrenice u proteklom ratu, genocidu i onome što je uslijedilo poslije, ali će biti  obuhvaćeni i drugi zločini protiv čovječnosti koji su počinjeni u drugim bh gradovima.

„Trebam napomenuti da 90% uposlenih u Memorijalnom centru su ili preživjeli u genocidu ili su djeca rođena poslije rata a čiji su članovi porodica direktno ili indirektno povezani sa genocidom u Srebrenici. U svoje ime kad govorim, a vjerujem da je to slučaj i sa mojim kolegama i kolegicama, dovoljan je motiv upravo taj što smo preživjeli i vratili se. Ovo je jedina institucija u našoj zemlji koja se bavi tematikom genocida i sjećanja na žrtve istog. Više nego ikad, čini mi se, suočavamo se sa negiranjem genocida, sa relativizacijom broja žrtava, a najviše ovakvih negiranja dolazi iz entiteta RS, gdje se Memorijalni centar i nalazi. Cilj nam je sačuvati ovo mjesto i raditi na njegovom razvoju za generacije koje pamte genocid ali još više za one koje nigdje drugdje možda neće više saznati o razmjerama genocida nego ovdje na ovom mjestu i u ovoj instituciji. Želimo da našu priču pričamo posjetiocima na način na koji smo je doživjeli, na način na koji se ona i odigrala. Smatram da niko to bolje ne može i neće ispričati od nas samih koji smo preživjeli. Moj cilj je doprinijeti tome da se žrtve ne zaborave, da se osim tog jednog dana u godini o njima i genocidu govori tokom čitave godine. Još uvijek imamo mnogo toga pred nama, ali mogu reći da razvoj Memorijalnog centra će ići samo naprijed, i nećemo posustati dok ovo ne postane centar u kojem će svi narodi svijeta učiti iz prošlosti za nešto svjetlije sutra koje svi iščekujemo. Ne osvrćemo se na trenutna dešavanja, jer naš rad ne smije stati zbog onih koji negiraju genocid, ne smijemo pokazivati strah niti bojaznost zbog onoga na čemu radimo zbog nedavnih političkih dešavanja. Naprotiv, ovdje smo da pokažemo da nas ni takva dešavanja neće zaustaviti.

(Almasa Salihović, PR Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, privatni arhiv)

Biblioteka Memorijalnog centra je jedna od najvećih u ovom dijelu zemlju koja raspolaže mnogobrojnom i najrelevantnijom literaturom vezanom za genocid nad Bošnjacima.

Istraživački arhiv radi na prikupljanju ličnih predmeta, fotografija i dokumenata, te članovi ovog istraživačkog tima održavaju komunikaciju sa članovima porodice žrtava genocida.

Zavaljujući postavci Dokumentacionog centra, dostupno je pogledati i sadržaje koji prate hronologiju genocida u Srebrenici.

(Spomen soba Memorijalnog centra, Izvor fotografije: Memorijalni centar Srebrenica)

(Izložbom Koracima onih koji (ni)su prešli obilježena je 18. godišnjica Memorijalnog centra)

Danas, kada se Bosna i Hercegovina i njeno stanovništvo, posebice Bošnjaci, ponovo nalaze na udaru agresivnih i zločinačkih politika, te posve nerazumnih prijetnji državnih funkcionera – uloga Memorijalnog centra je dodatno pojačana.

U javnom diskursu pojavljuju se zločinačka htijenja ponovnog pokušaja rasparčavanja bosanskohercegovačke teritorije, a Bošnjaci se u manjem bh. entitetu svakodnevno suočavaju sa provokacijama i napadima na vjerske objekte.

Veličanje zločina, i ratnih zločinaca – programera zla – te negiranje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i njegovih odluka, kao i odluka domaćeg zakonodavstva, uloga i misija Memorijalnog centra postaje složenija ali time i značajnija. Napadi na instituciju Memorijalnog centra, ujedno predstavljaju napade na istinu i napade na žrtve genocida i njihove porodice.

Stvarajući svjesno lažne izvještaje o broju nevino ubijenih Bošnjaka, želi se svijetu pokazati, kako to negatori istine i historije kažu: „druga strana priče“. No, istina se ne može izmijeniti – ali se svjesno nametanjem laži i konstruisane propagande želi stvoriti zabluda. Zabluda zapravo predstavlja drugu stranu priče.

Pod društveno – političkim namjenski stvorenim „okolnostima“ odgovornost Memorijalnog centra je da sebično štiti prošlost, istinu i žrtve, te da svojim zalaganjem refleksno odbija svaki pokušaj da se istina i žrtve skrnave.

Mahir također ističe kako govoreći o posljedicama genocida opominjemo da se isti više nigdje ne ponovi.

„Memorijalni centar Srebrenica je čuvar našeg iskustva i mjesto na kome ne samo da pohranjujemo to iskustvo, već svakodnevno istražujemo, učimo i svijetu prezentiramo posljedice genocida, na taj način se trajno sjećamo ali i opominjemo da se više nikada i nigdje ne ponovi.“