Mladi Muslimani : Jedinstveni u vjerovanju i plemeniti u djelovanju

S nestrpljenjem smo očekivali prve poslijeiftarske ramazanske muhabete na Hayat televiziji. Dočekasmo ih. I to na kakav način. Prvi muhabet nakon iftara prvog dana Ramazana imali smo priliku i zadovoljstvo slušati našeg uvaženog Mustafa Mujkija Spahića.

Kada sam ugledao čovjeka s francuzicom na glavi kako ulazi u studio, usplahirano povikah naglas: “EVO GA!” Ukućani za kuhinjskim stolom me pomalo uplašeno upitaše: “KOGA EVO?” Rekoh: “legendarnog Mujkija, čovjeka koji se može slušati danima.” Tako i bijaše. Muhabet od haman sahat vremena dao bi se analizirati danima. Jer, to je Mujki. Puno toga kaže, a još više pitanja otvori nad glavama gledaoca i slušaoca.

Kakav bi to muhabet s Mujketom bio, a da ga sagovornik ne upita o vremenu od prije 4, 5 ili 6 decenija kada je bilo nezamislivo na ovakav način slobodno misliti i govoriti, a kamoli obilježiti početak mjeseca Ramazana. Prisjetio se tako legendarni Mujki, da nam ga Allah dž.š. poživi, vremena Mladih muslimana i žrtve koju su oni podnijeli da bismo mi danas mogli živjeti slobodno i prkosno.

Jezgro Mladih muslimana bili su golobradi mladići. To je bio pokret čiste, prave i iskonske vjere, kako kaže Mujke: “skupina mladića koja je rekla: ne nacizmu, ne fašizmu, ne ateizmu, ne rasizmu, ne militarizmu, ne kultu ličnosti...” Prisjetio se Mujki ramazana i iftara u komunističkim zatvorskim ćelijama. Ćelijama namijenjenim za one koji su mislili i slobodno izgovarali svoje misli.

Zamislite, samo zamislite da vas neko osudi na dugogodišnju zatvorsku robiju zbog vašeg mišljenja, a koje pritom ne vrijeđa nikoga, niti bilo kome nanosi štetu. Osim komunizmu koji je počivao na ateizmu. Jer, pazite sad, Mlade muslimane su pitali zašto su govorili ljudima u džamijama da djeci daju muslimanska imena? Zamislite apsurda. Ne možete ni hipotetički zamisliti da recimo u Italiji neko bude osuđen zato što u crkvi kaže čovjeku da djetetu da katoličko ime. Ta komunistička, zaluđena i opasna ideologija je i dan danas prisutna u glavama nekih ljudi, koji sve više ne skrivaju svoje naume.

Tako je, prije nekoliko dana gostujući u jednom dnevniku, zamjenik predsjedavajućeg Gradskog vijeća Grada Sarajeva, dakle jedan od vodećih ljudi našeg glavnog grada, rekao kako se zalaže za povratak tzv. “verbalnog delikta.” Zamislite samo tog bezobrazluka i bahatosti. Jedan od vodećih ljudi odbranjenog i oslobođenog grada priziva ono zbog čega su osuđeni Mladi muslimani, zahvaljujući čijoj žrtvi danas sjedi u udobnoj fotelji u gradskom parlamentu i slobodno na TV-u izjavi jednu takvu stvar. Šta je dovelo do te slobode? Da se vratimo muhabetu s Mujketom. Kaže Mujke: “Alija Izetbegović nije dozvolio da se spominju imena svjedoka u procesu protiv njega, jer ne znaš ti, kaže, kako je njima bilo.” Možete zamisliti samo tu količinu empatije, sabura i istinske vjere.

Iako smo ovo na sličan način već čuli, svaki put kada se to ponovo ispriča, a pogotovo kada to uradi Mujke ef. Spahić, na sebi svojstven način, moje tijelo se naježi, a duh očvrsne.

Svim današnjim muslimanskim predvodnicima ovakvi postupci trebali bi biti ideja vodilja u njihovom djelovanju, jer to je formula. Formula uspjeha. Žrtva koju su podnijeli Mladi muslimani je ogromna, jer su oni ti koji su nakon robijanja zbog izgovorene riječi, izveli ovu zemlju i ovaj narod na pravi put, put nezavisnosti, demokratije, slobode govora i medija, pluralizam, organizovali otpor agresoru, vratili našem narodu ime “Bošnjak”...

Zahvaljujući ovim, istinski velikim ljudima, hrabrog srca, energije, sabura, ljubavi i iskrenosti, mi danas uživamo u blagodatima slobode.

Kada počnemo kritikovati određenu pojavu u društvu ili osobu na položaju, pođimo od sebe. Preispitajmo prvo sebe, zapitajmo se da li možemo sami utjecati na popravljanje stanja našeg naroda ili nam se sve završava facebook statusom u kojem ćemo kritikovati nekoga, bez konkretnog ishoda i rezultata. Baš onako kako reče Mujki: “Bošnjaci su narod univerzalnih sveznalica i konkretnih neznalica.”

Ono što je sasvim sigurno, iako glasna manjina zloupotrebljava i truje javni prostor, dolazi jedna nova, mlada, časna, poštena, sposobna i neopterećena generacija koja u sebi nosi ideju Mladih muslimana. Ti ideali, uz čist nijjet i iskrenost, živjet će ako Bog da i pobijediti u svakom vaktu, kao što je pobijedila i ideja Mladih muslimana tada. Ta borba nekada izgleda poput borbe Davida i Golijata, ali je uvijek istina nadjačala laž, a svjetlost nadjačala tamu.

I za kraj - zašto u nama živi i zašto sam siguran da će živjeti ideja Mladih muslimana? Kada sam vidio da je čovjek sa francuzicom na glavi koji ulazi u studio Hayat televizije uistinu Mustafa Spahić, pošao sam, onako usplahireno, da to napišem i podijelim u nekoliko zajedničkih grupa s prijateljima. Većina njih me već preduhitrila i napisala prije mene. Rekoh im: slušajući ovog čovjeka, suze su mi u očima, a neki mi odgovoriše da je isto i kod njih. E zato će, ako Bog da, živjeti ideja Mladih muslimana!