Modus vivendi - Srbija kao utočište zločincima

Srbija i Aleksandar Vučić su, ne tako davno, oplakivali svoju djecu zbog maloljetnika koji je počinio masakr u osnovnoj školi obogaćenoj muralom Ratka Mladića. Mural Ratka Mladiću su tada prekrečili a već sada daju studentima stipendije za veličanje ovog zločinca. 

Srbija zasigurno postaje država sa najdužim fašističkim političkim stažom. Prije nekoliko dana Vučić je u svojoj izjavi pitao Denisa Bećirovića "na temelju čega zaključujemo da će Srbi ponoviti zločine nad Bošnjacima?" "Ma neka smo vas pobili" je našlo "sigurnu kuću" u Srbiji. 

Modus vivendi - Srbija kao utočište zločincima

Jedan od pripadnika Desetog diverzantskog odreda koji je "ušetao" u Srebrenicu 10. jula 1995. je Zoran Obrenović - nadimak Maljić. Nadimak Maljić je dobio zbog toga što je neke od svojih žrtava ubijao maljem. Maljić je zajedno sa ostalim pripadnicima ovog odreda odgovoran za ubijanje Bošnjaka, dječaka i muškaraca u mjestu Branjevo. Maljiću je sigurna kuća Srbija.

Očuvanje nacionalnog identiteta Srbija je usko vezala uz ratne zločine i njihova zlodjela. Koliko hvališ - toliko dobijaš je urodilo plodom dvjema studenticama Valentini Vujičić i Slađani Todić kojima je Aleksandar Vulin, produžena ruka predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, omogućila studiranje u Beogradu. Glavni potencijal koji su Vulin i ostali prepoznali jeste negiranje zločina po ustaljenom modelu i dobra fotkica Ratka Mladića. A šta im i treba više, to je stil života koji njeguje Srbija i baštini unazad desetinama godina. Tradiciju ne treba prekidati a običaj je da se takvi potencijalni izvršitelji zločina nagrade.

Valentini i Slađani je sigurna kuća Srbija.

Ljubi bližnjega svoga!

Ljubi bližnjega svoga - dal' po zločinu il' po zločincima. Krv krvnika ne staje dok hvalisanje ne prestane. Srbija je umreženo, sistemski postala jedna od najsigurnijih država regiona i to doslovce tako. Ali isključivo za one koji su odgovorni za zločine u Bosni i Hercegovini, Albaniji, Hrvatskoj ili one koji hvale velikane koji su ubili na stotine djece, muškaraca i žena.
Ono što će zasigurno zamijeniti pravoslavlje kao glavni postulat nacionalnog identiteta Srba jeste hvalisanje zločina, zločinaca i poriv za njihovim činjenjem. Zločinci u Srbiji miruju sve do jednom!

Vladimir Lazarević, Nikola Šainović, Šljivčanin, Novak Đukić, Milomir Savčić, Ljubam Ećim, Mirko Todorović, Milorad Pelemiš, Tomislav Kovač, Drago Samardžija, Duško Kornjača, Zoran Obranović, Momir Savić, Svetozar Kosorić, Milisav Gavrić, Vojislav Šešelj, studentice Valentina Vujičić, Slađana Todić i drugi nastavljaju niz "srpske krvi" superiornih nacionalista koji su u raljama srbijanskih granica pronašli svoje spokojstvo.