Muftija Mehmed Šemsekadić: Zmaj od Sandžaka u borbi protiv austrougarske okupacije

Na današnji dan 1887. godine preselio je znameniti bošnjački junak i gazija Muftija Mehmed Vehbi Šemsekadić.

Muftija Mehmed Nuruddin Vehbi Šemsekadić rođen je 1827. godine u Pljevljima (Taslidže) u Sandžaku, u uglednoj ulemanskoj porodici. Osnovnu školu je završio u rodnim Pljevljima, medresu u Sarajevu, a studije nastavio u Istanbulu u Turskoj. Nakon završenih studija vratio se u rodni kraj gdje je počeo predavati u školi.

Šemsekadić je 1866. godine postao pljevaljski muftija. Od Berlinskog kongresa se politički aktivirao i uspostavio vezu sa bošnjačkom elitom u Sarajevu koja se pripremala za oružani otpor Austrijancima. 

Muftija Mehmed Šemsekadić je u cilju dogovora sa svojim saradnicima došao u Sarajevo 12. jula 1878.godine zajedno sa novim vojnim zapovjednikom Bosne, Hafiz-pašom. Ovaj odlazak u Sarajevo je podrazumijevao sastanak sa tamošnjom elitom i zajednički dogovor oko odbrane Bosne. Ubrzo po povratku kući, nakon dvije sedmice od tog sastanka, austrijske trupe su prodrle u Bosnu 29. jula 1878. godine.

Muftija Šemsekadić je brzo podigao dobrovoljačke odrede i krenuo prema Bosni. Kada je s vojskom izašao iz Pljevalja i prošao mjesto Dolovi, prema svjedočenjima, sišao je sa konja, digao ruke i glasno uputio dovu: “Gospodaru naš, nemoj nas vratiti poražene i crna obraza. Pomozi nam da Bosnu sačuvamo od neprijatelja!”

Sa vojskom je došao u Sarajevo 4. augusta 1878. godine gdje je dočekan srdačnom dobrodošlicom.

Nakon kratkog odmora u Sarajevu, muftija Šemsekadić je, predvodeći nekoliko hiljada vojnika 8. avgusta 1878.godine došao do Tuzle. Nakon dva dana žestokih borbi, uspio je odbraniti Tuzlu. Muftija Šemsekadić je u borio protiv neprijatelja, zaposjeo obje strane rijeke Spreče, ugrozio neprijateljsku bazu u Doboju.

Nakon toga je poručio narodu: “Čujete li age Sarajlije, tuzlanske i ostale age, ja sam vam Švabu dočekao i vratio ga od Tuzle i Brčkog, a jedna mi je također vojska kod Maglaja gdje će Švabu dočekati. Kunem vam se vjerom i Kur'anom, ako li mi nakon ovoga nevjeru učinite, žive ću vas odrati!”

Dana 13. augusta zauzima Gračanicu, gdje mu pristiže u pomoć 300 Srebreničana pod zapovjedništvom Sarajlije Avdage Begtaševića. Vojska grofa Szaparya bila je primorana uzmicati pred muftijinom vojskom, koja je bila raspoređena u male jedinice i postavljana na razne strane. Čuvši pucnjavu sa svih strana, neprijatelj je imao utisak da „der heilige Mufti“, kako su ga Austrijanci nazivali, ima mnogo više vojske od njih, pa je to veoma loše utjecalo na moral okupatorske vojske. 

6. oktobra nadmoćnijem neprijatelju pošlo je za rukom da preuzme cestu od Doboja prema Sarajevu. Nakon toga i nakon što su neprijatelju pristizala mnoga pojačanja, uvidje muftija da se mora povlačiti prema Tuzli, a odatle prema Zvorniku. Od Zvornika se povlačio prema Srebrenici, a odatle prema Višegradu, gdje stiže 27. septembra, uoči Ramazanskog bajrama. Do Višegrada ga je dopratilo oko 600 boraca. Usput su se mnogi borci opraštali od muftije i odlazili svaki svome kraju. U Višegradu je muftija rasporedio vojsku, a oko grada postavio topove, te je desetak dana čekao neprijatelja. Bratu Ibrahimagi, koji je s jednim odredom dobrovoljaca iz Glasinca otišao prema Foči, poruči da mu pošalje vojske u Višegrad gdje nakon salijetanja od višegradskih prvaka hadži Jusuf-efendije i Murat-bega, obojica Čengići, odustao od namjeravane odbrane Višegrada i sa oko svojih 700 boraca krenu preko Priboja prema Taslidži (Pljevljima). U Sandžaku je nastavio sa svojim aktivnostima u borbi protiv Austrougara, iako je bio izložen velikim pritiscima.

Austrijski dvor je uspio da ostvari njegovo uklanjanje iz Sandžaka. Seli se u Tursku gdje biva proglašen specijalnim musafirom. U znak poštovanja dobiva i veliki zemljišni posjed na obali Mramornog mora. Muftija Šemsekadić je umro u 60-oj godini života, 29. januara 1887. godine. Kao izuzetno cijenjena ličnost od strane Turskog carstva, ukopan je u Istanbulu u haremu džamije sultana Mehmeda Fatiha.