Bila je to godina 1996. Prva poslijeratna. Porušena zemlja, razorena privreda, uništeni kulturni i vjerski objekti, desetine hiljada poginulih i stotine hiljada ljudi s direktnim posljedicama agresije. Iz kabineta predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine, rahmetli Alije Izetbegovića, poslana je depeša Narodnoj banci BiH da se iz donacije OIC-a (Organizacije Islamske Konferencije) za potrebe lista "Ljiljan" izdvoji 2 miliona KM. Jedno od dva odgovorna lica za utrošak sredstava i finansijska kretanja bio je Džemaludin Latić.
Gostujući u sinoćnjem Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića, indikativno nekoliko dana nakon smrti Hasana Čengića, bivšeg šefa AID-a, Džemaludin Latić doživio je "duhovnu katarzu i prosvjetljenje". Nakon 26 godina, Džemaludin Latić "progledao je i osuo rafalnu paljbu" na račun rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića. Rekao je Latić da Alija nije smio pristati na Republiku Srpsku, da bi se on objesio da je na njegovom mjestu, da nas je Alija prodao, izdao i šta sve već ne. Nije Džemo štedio ni Islamsku zajednicu, bivšeg i sadašnjeg reisa, optužujući redom ljude da su saradnici UDBE, izdajnici, da je na sceni završni čin podjele države i uništenja bošnjačkog naroda.
Predsjednik Alija Izetbegović je u jednom od svojih najpoznatijih citata rekao: "Naknadna pamet je poput lanjskog snijega, ali, začudo, dobro se prodaje. Svi su generali poslije bitke, svaku večer slušate ljude koji u kritičnim danima nisu ništa učinili, ali sada dijele lekcije o svemu i svačemu, o miru, ratu, pregovorima, Dejtonu."
I uistinu, te njegove riječi i dan danas su aktuelne. Od dva miliona KM usmjerenih za list "Ljiljan" koji je trebao biti prepoznatljiva i jaka bošnjačka novina, printani medij, Džemaludin Latić i njegov brat Nedžad ne da nisu napravili jak bošnjački list i medij, nego su upropastili novac koji su sposobniji ljudi mogli iskoristiti da učine puno veće stvari za našu domovinu. Tada, kada mu je de facto dodijeljeno 2 miliona KM za pravljenje "Ljiljana", Latiću nije smetalo to što je Alija Izetbegović potpisao Dejtonski mirovni sporazum, tada nije govorio da bi se objesio, tada mu nije smetao ni reis Cerić, tada je šutio.
Umjesto pokušaja diskreditacije čovjeka koji je na bolji svijet preselio prije 18 godina, Džemaludinu i Nedžadu Latiću bi bilo bolje da se zapitaju šta to rade pred Bogom i pred svojim narodom? Da li se mogu pogledati u ogledalo svjesni da će jednog dana doći pred Boga? Umjesto jakog bošnjačkog medija "Ljiljan" danas imamo tabloidno piskaralo "The Bosnia Times" glavnog urednika Nedžada Latića, koji je postao promotor Trojke i svih političkih stranaka koje progovore protiv SDA.
Umjesto naknadne pameti i riječi kako on nikada ne bi potpisao RS i kako bi se prije objesio nego to uradio, neka Latić pita naše iscrpljene borce nakon 4 godine ratovanja, desetina hiljada gubitaka, stotina hiljada ranjenih, desetine hiljada silovanih majki, nana, sestri, djevojčica, uz porušenu i razrušenu zemlju, da li bi oni da nastave rat ili bi da uspostave kakav-takav mir i da imamo državu. Nezavisnu, suverenu, međunarodno priznatu državu. Znamo da to mnogima smeta, ali tu državu je nakon Dejtona jačala SDA. Od tri vojske uspostavljena je jedna, od tri obavještajne službe jedna, državno sudstvo i tužilaštvo, jedinstvena carinska i porezna politika, od tri ministarstva u Vijeću ministara na devet. Tako je jačala država. Pa onda usvajanje Zakona o odbrani kojim je trasiran put BiH ka NATO savezu, usvajanje Strategije vanjske politike kojom je to potvrđeno.
Naknadna pamet Džemaludina Latića nije nešto novo, niti je poseban fenomen. On je samo jedan u nizu onih koji su zarad sat vremena slave kod Senada Hadžifejzovića prodali sebe, svoje ideale, svoju historiju i sve ono što je radio i govorio. Uz sve to, Džemaludin Latić je bio kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva koji je osvojio manje od deset hiljada glasova, a tu činjenicu ne treba zanemariti, jer govori o nerelevantnosti osobe koja govori. A o FACE TV, drugom prilikom...
