“Nezavisni mediji” i njihovo otvoreno navijačko-senzacionalističko kreiranje narativa

Komunistički režim bio je nemilosrdan prema svima onima koji su se usudili napisati ili javno reći bilo šta što nije bilo u skladu sa komunističko-ateističkom ideologijom, a svi oni koji su to uradili završili su u zatvoru, javno stigmatizirani i osuđeni, neki na zloglasnom Golom otoku, a neki su čak i pogubljeni. Komunistički režim bio je rigidan i netolerantan za neistomišljenike i to je osnovni razlog njegovog opstanka u komadu od 45 godina nakon Drugog svjetskog rata.

Rečenica iz uvoda ovog teksta koju je izgovorio Mustafa Mujki Spahić 1990-ih godina nakon prvih izbora, poslije 45 godina diktature, najbolje oslikava moć  i snagu medija u jednom društvu, a pogotovo više od tri decenije nakon te rečenice i pada komunizma.

Zbog čega je ova rečenica važna? Ona dovoljno govori kako društvena i politička kretanja u jednom društvu u najvećem dijelu determiniše javno mnijenje koje kreiraju mainstream mediji. Mediji su ti koji kreiraju narativ i sliku stanja jedne države, iako ta slika često ne odgovara samoj stvarnosti.

Najplastičniji i najbolji primjer svojevrsne medijske okupacije samoprozvanih medija jeste jedna od posljednjih izmišljenih “afera” - “Respiratori dva”, kada je jedan portal objavio “skandaloznu”vijest, drugi web portal objavio izmišljeno i nepostojeće pismo koje su prenijeli svi drugi mediji, a po ustaljenoj praksi dva novinara ova dva portala ugostio je “najnezavisniji” od svih “nezavisnih” novinara u svom show programu, koji se inače emituje petkom i subotom, kako bi im dao prostor te učestvovao u kreiranju hajke i crtanja meta na čelo ljekarima i spasiocima koji se više od godinu dana na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu nadljudskim naporima bore za spašavanje života naših sugrađana. Ti ljudi, inače mahom primarijusi, profesori, doktori nauka, su od strane ovih samoprozvanih “nezavisnih” novinara okarakterisani kao ubice i osobe koje ne znaju rukovati medicinskim uređajima. 

Taj isti “najnezavisniji od svih nezavisnih” novinara u emisiju je drugom prilikom pozvao obične građane koji su izgubili svoje najmilije zbog COVID-a 19, kako bi njihov bijes instrumentalizirao i politizirao za svoju kampanju protiv KCUS-a. Zašto taj novinar, koji sebe voli nazvati “nezavisnim” i “prrrrrvim u svemu” nije pozvao u emisiju sve žrtve dr. Nikoline Balaban koju je proglasio ličnošću godine. Da podsjetimo javnost, Nikolina Balaban je pravomoćno osuđena za nesavjestan rad u službi, odnosno nesavjesno liječenje što je direktno ugrožavalo zdravlje građana. Razumijemo da ego dotičnog novinara ne može podnijeti svoje greške, kojih je puno, međutim da bi vratio gram objektivnosti u svoje emisij...pardon show programe petkom i subotom, morao bi prestati navijati, a početi se baviti novinarstvom.

Terorisanje umova građana je nastavljeno u kontinuitetu, a poseban zamah mediji su dobili dolaskom na vlast tzv. Trojke (Naroda i Pravde, SDP-a i Naše stranke), pa tako dozvoljavamo da se u sred Sarajeva na kantonalnoj televiziji pusti film kojim se relativizira genocid u Srebrenici, i to na dan obilježavanja genocida. Samo u Sarajevu je moguće da kandidat za dogradonačelnicu (drugu osobu glavnog grada) bude osoba koja relativizira ime jednog naroda, samim tim njegovo postojanje, i to naroda koji je najbrojniji u gradu u kojem bi željela biti dogradonačelnica. Samo u Sarajevu je moguće da novinari vrijeđaju Mlade muslimane i Aliju Izetbegovića koji su robijali u zatvorima zbog toga što su željeli demokratiju i slobodu. Između ostalog slobodu medija. Zahvaljujući Mladim muslimanima i Aliji Izetbegoviću ovi “nezavisni” novinarčići mogu piskarati i baljezgati gluposti bez ikakve odgovornosti. 

Vrh ledenog brijega je izjava Dragana Stevanovića (SDP) da bi bilo najbolje vratiti “verbalni delikt”. Gospodine Stevanoviću, prošlo je vrijeme kada se zbog mišljenja išlo u zatvor, i bez obzira na silnu želju i nastojanja da se to desi, nikada se više neće vratiti u ovaj grad i u ovu državu komunistička bolesna ideologija!

Mediji u službi “Trojke” koji vode specijalni rat rade sve na rušenju Stranke demokratske akcije, a uprkos upornim pokušajima ne ide im kako su planirali. Da je ovakvo navijačko novinarstvo bilo prisutno (što je naravno nezamislivo) recimo 1970-ih godina u Titovoj Jugoslaviji, ti isti novinari bi završili u logorima i zatvorima ili bi potpuno suprotno komunistička vlast bila svrgnuta u rekordnom roku.

Modus operandi po kojem djeluju pojedini mediji je više nego jasan, a najbolje ga je objasnio istinski nezavisni novinar i kritičar, Avdo Avdić, urednik portala Istraga.ba:
“Stvar je vrlo jednostavna. Raport otkrije, Avaz prenese, onda se uključe Nedžad Latić i Pressmedia Aljoše Čampare, RTRS pojača priču, Gordana Tadić formira predmet i na mjesto događaja izađu Džermin Pašić ili Oleg Čavka. Ko god to primijeti ili ukaže na to, ko god iznese drugačije mišljenje, angažujuje se Ifet Feraget da u ime Muriza Memića dotičnu osobu optuži da je zaštitinik ubica i da štiti Bakira Izetbegovića i Sebiju. Ako, pak, slučajno neko drugo tužilaštvo, osim državnog, formira predmet, uključuje se Almedin Šišić sa svojim Inforadarom čiji se tekst, potom, distribuira na Face TV. Ako svima njima tražite zajedničkog imenioca, dođete do – Fahrudina Radončića.”