”Objektivna” svakodnevnica – defetizam i negativnost u bh. javnosti

Hoće li biti rata u Bosni i Hercegovini, pitanje je koje posljednjih mjeseci tu i tamo kruži bh. javnosti, a izjave političara prenose se i interpretiraju na različite načine, dok su građani Bosne i Hercegovine sa svih strana okruženi negativnim vijestima, bombastičnim naslovima i svakojakim „objektivnim“ analizama društvene stvarnosti.

Bitnu ulogu u kreiranju društvene atmosfere, koja je kod nas po svemu sudeći izrazito depresivna i negativna, igraju mediji bilo koje vrste, čije je izvještavanje fokusirano na negativne sadržaje. Takvi mediji, kreirajući kulturu defetizma, svojim prilozima i člancima ne nude moguća rješenja, već se i sagovornici uklapaju na već oformljene pretpostavke tih istih medija. Na gostovanja se dovode tzv. nezavisni politički analitičari koji ne samo da nisu nezavisni već se potpuno uklapaju u paradigmu određene medijske kuće koja je odavno prestala biti ogledalo stvarnosti i postala ideološki okvir kroz koji se gleda na nju. Te dvije percepcije stvarnosti – ogledala i okvira, umnogome se razlikuju, pogotovo kada se radi o širenju negativnih vijesti.

Naslovi poput: Nakon 10 mjeseci laži i spinova: „Malina“ respiratori ne mogu se koristiti u jedinicama intenzivne njege!;  Zahiragić napao Čamparu i Konakovića, VLASNICA OBJEKTA: „KCUS kao logor Sebije Izetbegović“; Previše je mrtvih, a heroja sve manje; Dramatično pismo ljekara s KCUS-a: Šanse da pacijent preživi na „malina“ respiratorima su nikakve; Novi raspored: Sebija otjerala anesteziologe, a sada nema dovoljno stručnjaka., pomažu stvaranju cjelokupne negativne atmosfere kod građana čija se percepcija stvarnosti modifikuje u skladu sa pročitanim/pogledanim. Većina ljudi okupirana je privatnim i poslovnim obavezama, tragajući za mirom vlastite egzistencije, i nemaju previše vremena niti prostora za kritičko promišljanje o sadržajima koji im se nude i često ponavljanim floskulama koji  im liježu u podsvijest i zauzimaju prostor misli: Našom državom vladaju tri nacionalističke stranke; Ratnohušačka retorika triju političara unišila BiH i sl.

Ovakve vijesti ne samo da su negativne već su i kreairane s tim ciljem, te se vrlo često ne odlikuju objektivnošću koja bi trebala biti izvorno načelo medijske profesije. Nasuprot ovakvoj vrsti izvještavanja, stoji tzv. konstruktivno novinarstvo, koje se bavi primjenom „tehnika pozitivne psihologije u procesu proizvodnje vijesti, s ciljem da se kreira produktivno i angažirano novinarsko izvještavanje, dok se istovremeno pridržava ključnih funkcija novinarstva“. Drugim riječima, prema ovoj vrsti izvještavanja, novinari bi trebali otkrivati uzroke a ne samo posljedice problema, nudeći moguća rješenja i odgovore na pitanja „Šta i kako dalje?“. S tim u vezi, mijenjao bi se i profil sagovornika i „nezavisnih“ analitičara, koji bi bili primorani ponuditi svoja razmišljanja o mogućim problemima i rješavanju uzroka društvenih devijacija, a ne neumorno kritikovanje i puke detekcije problema kojima nema kraja.

Razvoj i napredak konstruktivnog novinarstva u BiH ostavljam na analizu naučnim istraživačima iz polja novinarstva, međutim, ne mogu a da ne primijetim da se takvo što slabo nazire kod nas. Izvještavanje fokusirano isključivo na problemima nije samo karakteristično za bh. medije, te razlozi za to mogu biti mnogobrojni, ali ono u Bosni i Hercegovini, primjećujem, ima višestruke uzroke. Bilo da se radi o medijima koji su vezani uz određenu političku organizaciju ili ideologiju, ili medijima koji žive od socijalističkog paternalizma i moralizma kod nas – i jedni i drugi proizvode nepotreban pesimizam kod građana koji doprinosi destabilizaciji države.

Naravno da treba izvještavati o negativnim stvarima i događajima koji su svakako prisutni u bh. društvu, ali poražavajuće je vidjeti da je negativnost nadvladala sve pozitivne stvari koje vrlo često ostaju medijski nezapažene, ili bar ne u onolikoj mjeri u kojoj bi trebale. Tako je, naprimjer, ostala nezapažena vijest o značajnom povećanju izvoza za razliku od prošle godine, koji je prešao vrijednost od dvije milijarde KM za jedan kvartal. Pokrivenost uvoza izvozom dosegla je rekordnih 65 posto. Budući da je i našu zemlju zahvatila pandemija COVID-19, ovakve vijesti isuviše su pozitivne za dalji napredak svih sektora ekonomije u FBiH, ali su one nažalost potpuno marginalizirane. Pored toga, prije nekoliko dana vojska SAD prodefilovala je Banjom Lukom na putu ka Manjači. Ovakva simbolička poruka Amerike medijski je slabo propraćena da ju je bilo teško, kao i mnoge druge pozitivne, za državu strateški važne vijesti, uočiti u moru trivijalnih vijesti i negativnosti koju mediji serviraju. Postavlja se pitanje – vlada li zaista Bosnom i Hercegovinom mrak i zbog čega/koga?

Paradigmatičan primjer je novinar Senad Hadžifejzović koji se vrlo često pjesnički obraća gledaocima: „Gledali ste mrak dnevnik, iz mrak zemlje, u kojoj vladaju mrak ljudi (…) U zemlji mrak, ljudi mrak zamračili su i zrak, servirali su nam sumrak, prihvatili smo njihov polumrak, moramo rastjerati njihov mrak“. Mrak ljudi u Senadovim izjavama su konkretno Bakir Izetbegović koji, kako ističe, zajedno sa Dodikom i Čovićem destabilizira državu i ratnohušačkom retorikom miče fokus sa bitnih životnih tema. Nakon toga, pred lokalne izbore, u svoju emisiju, dovodi političare poput Elmedina Konakovića, koji se u potpunosti uklapa, iz ličnih interesa, u Senadov ideološki okvir. Umjesto da predstavi rad NiP-a kojim će, kako sam ističe, poboljšati život građana, Konaković zajedno sa Hadžifejzovićem nastavlja kritikovati svog „protivnika“ Bakira Izetbegovića. Od konkretnih rješenja za probleme koje ističu, nema ni govora.

Da je država Bosna i Hercegovina predstavljena kao mračna zemlja kojom vladaju čak ubice, pokazali su pojedini mediji tokom pandemije COVID-19. Pored afere „Respiratori“ o kojoj je u medijima svakodnevno kružila stotinu i jedna interpretacija, uslijedila je priča o neispravnosti i neupotrebljivosti respiratora koje je Federacija BiH nabavila od „Srebrene maline“, ali i priča o nesavjesnom liječenju doktora KCUS-a, na čelu sa direktoricom Sebijom Izetbegović. Medijski linč trajao je mjesecima, a posebnu reakciju građana izazvalo je anonimno pismo objavljeno na portalu Avaza, u kojem su autori tvrdili da su ga napisali anesteziolozi zaposleni na KCUS-u. U pismu je navedeno kako je zbog upotrebe respiratora povećana smrtnost, zbog čega je reagovalo Tužilaštvo Kantona Sarajevo. Nakon što je Tužilaštvu predan izvještaj kontrole Federalne inspekcije u kojem je ustanovljeno da niti nijedan smrtni slučaj nije registrovan prilikom korištenja respiratora, medijski linč nije zaustavljen. Štaviše, svakodnevno se, i u ozbiljnim medijskim kućama, korsiti termin „malina respiratori“, a napadi na KCUS, bez valjanih dokaza, još uvijek traju. Tako je i skoro godinu dana Senad Hadžifejzović, u „udarnim terminima“, promovirao priču o neupotrebljivosti respiratora, onda kada je panike građanima najmanje trebalo. Iako vrlo često za sebe ističu da služe i brinu o građanima, takvi mediji i novinari, izvještavajući o tobožnjem mraku, pokazuju koliko ustvari malo brinu za građane ove zemlje, posebno o onima čiji su članovi porodice primorani biti priključeni na respiratore.

Ne možemo a da ne zaključimo da je u pitanju politički spin, s ciljem potpunog jurišanja na vlast u Kantonu Sarajevo i kontrole nad KCUS-om, od strane nekadašnje šestorke, a sada trojke koju sačinjavaju NiP, Naša stranka i SDP, čija je kampanja pred lokalne izbore sadržavala isto što i danas: populizam i diskreditiranje rada institucija. U tom smislu, nimalo ne začuđuje to što upravo ti mediji ne izvještavaju o neradu i propustima nove Vlade u KS-u.

Ilustracijama poput ove javnost se nastoji uvjeriti da su politika i političko djelovanje nužno zlo. Mediji, koji šire defetizam, retoričkim obratima predstavljaju se kao neko ko razotkriva manipulacije, nerijetko slikajući građane kao izmanipulisanu masu sličnu stadu ovaca. Na čovjeku kao racionalnom biću ostaje da sam prosudi ko u tom slučaju upravlja njegovim načinom percipiranja stvari, da li on sam ili slike koje mu se svakodnevno serviraju i nastoje izvršiti atak na slobodu ličnog izbora i mišljenja pojedinca. izvor karikature: matrixworld.hr

Negativnost postaje osnovno psihološko oruđje za uništavanje postojećeg diskursa i vlasti, te nametanje svog i jurišanje na vlast mimo izbora. Takvu vrstu nezrelosti da se komunicira unutar političkih procesa pokazuje naša stara ljevica, koja umjesto pozitivnosti koja bi ih uvukla u racionalan diskurs, bira moralizam i negativnost tako pomažući kulturi srpsko-hrvatskih imperijalista u BiH da dođu do konačnog cilja – proizvodnja nepovjerenja prema državi, vlastitim institucijama do krajnje podijele BiH. Takvu kampanju, mimo izbora, proizvode i političari poput Elmedina Konakovića, koji je vrlo dobro shvatio na koji način društvene mreže i mediji funkcionišu kod ljudi. Umjesto da se bavi politikom, on skoro svakodnevno objavljuje statuse koje mediji odmah prenose i daju im poseban značaj. Još ako se neki drugi političar umiješa u internet-raspravu, slijede senzacionalni naslovi poput onih u žutoj štampi. Pridavajući medijsku pažnju ovakvim stvarima, trebali bi kriviti medije koji imaju „moć“ šta i kako prenijeti javnosti.

Ništa manje nije proizvelo medijske pažnje ni video-uradak Dubioze kolektiv, u kojem se vrijeđa i psuje premijer Federacije BiH Fadil Novalić zbog nenabavke vakcina.Video su prenosili mnogi mediji, i time zajedno sa publikom i autorima, pokazali manjak znanja i moralnog kapaciteta za shvatanje specifičnig državnog uređenja, u kojem HDZ i SNSD sabotiraju normalno funkcionisanje. Napad na premijera Novalića kao jedinog odgovornog krivca za takvo stanje, dokaz je neznanja ili pak političke igre u koju su mediji svjesno ili nesvjesno uključeni.

Mnoštvo je primjera negativnih vijesti i priloga koji se mogu problematizirati i dovesti u pitanje sa zdravim razumom. Čitajući komentare ispod članaka o politici, društvu i državi, možemo naići na mnoštvo negativnih komentara, koji podsjećaju na već napisane šablone u sms porukama – dovoljno je samo odabrati pravi i pritisnuti „enter“. Šabloni u glavama ljudi kreirani su još u doba socijalizma, a tiču se paternalističke percepcije na državu, pa se takvi prenose danas, bez kritičkog uvida u srž problema. I šabloizirani negativni naslovi u člancima liježu u podsvijest i proizvode identične negativne misli. S tim mislima kreira se kultura pesimizma koja potpuno odgovara retrogradnim politikama, kreatorima „non-papera“, zagovaraocima „mirnih razlaza“, koji žele proizvesti unutrašnje sukobe i diskreditirati Bosnu i Hercegovinu kao suverenu zemlju.

Kada mediji pitaju hoće li biti rata u BiH, treba im javiti da rat protiv suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH i njenih građana već traje, i da su upravo oni, senzacionalno izvještavajući o degutantnim pjesmicama kvaziumjetnika, i cijepanju toalet papira sa aluzijom na Bosnu i Hercegovinu i mnogih drugih stvari, bili svjesni toga ili ne, saučesnici u zločinu.

Preuzeto sa: bosanskamisao.ba