Palestina - test za ljudska prava i slobode

Svjedoci smo, prateći kroz medije, šta se posljednjih dana Svetog mjeseca dešava u Palestini. U posljednjih nekoliko dana vidimo degutantne praktične primjere nasilja i svakog oblika represije slobode nad stanovništvom islamske vjeroispovijesti u džamijama i haremima džamija - svetim mjestima muslimana, gdje se poziva na mir i obraća Bogu - vidimo nasilje i torturu nad vjernicima koju provode izraelska policija (dakle državni činovnici). Da je vjerska netrpeljivost u pitanju, govori činjenica da se napadi upravo odvijaju u vjerskom objektu. Postavlja se prva dilema čitavom svijetu - Zašto nisu zaštićene vjerske slobode pojedinaca, a u ovom slučaju i grupe koja zajedno obavlja molitvu? Dok se u svijetu slave slobode pojedinca, pri tome i vjerske slobode, na ovakve oblike nasilja i torture javnost se ne osvrće...

Na drugu dilemu nailazimo ukoliko pogledamo nekoliko fotografija i vidimo ko se nalazi na njima. Na njima su žene i djeca! Tako možemo primijetiti kako nekoliko naoružanih policajaca drže po jednu ženu – civila – vidno iscrpljenu i pretučenu... I to nije tek tako jedna žena i tek tako grupa činovnika, postoji veći broj fotografija koje prikazuju istu sliku nasilja nad drugim ženama Palestine, pojedinačno. Pored toga, nailazimo i na degutantne fotografije gdje je oružje upereno u maloljetno dijete (i grupe djece), koje je krivo ni zbog čega do li zbog mjesta i vremena u kome živi (i vjerskog opredjeljenja). Ne bih da zvučim kao idealista, ali postavljam pitanje - kako svijet koji se hoće predstaviti idealnim i promicati sve pozitivne vrijednosti dozvoljava torturu i nasilje nad ženama i djecom? Ili se samo takvim hoće predstavljati, a u praksi eliminirati svaku različitost i održavati netrpeljivost? Odgovore individualno možemo naslutiti, ali ne postoji neki javni istup i konkretan potez od strane posmatrača i onih koji imaju legitimitet djelovanja. Do dileme smo došli odmah po shvatanju da nismo u prethodnih nekoliko dana u javnosti primijetili nijedan javni istup feminističkih grupa i pokreta, grupa koje se bore za ženska prava i protiv ženske obespravljenosti, kao ni organizacija koje vode brigu o dječijim pravima. Nameće se pitanje - Za koga/šta su namijenje te organizacije? Možemo doći do dva, ili možda čak i više, zaključaka. Prvo, možda žene muslimanke, za ostatak svijeta, nisu dovoljno žene da bi se borilo za njihova prava. Možda ostatak svijeta njihovu obespravljenost opravdava njihovim ličnim pristankom – pristala je da stavi taj hidžab, bude poslušna svome mužu... – pa nek trpi! Voljela bih da se ne radi o tome i prethodno napisano uzimam s rezervom i sumnjom da postoji takav stav u javnosti ili privatnosti bilo koga od nas. Druga pretpostavka je da su se feministički pokreti godinama komercijalizirali. Možda je feminizam postao samo ružičasta majica i fotografisanje za društvene mreže u svrhu obilježavanja pojedinih "bitnih" datuma i lične promocije. Ne smatrajući manje vrijednim ključne datume borbe za ljudska prava, ističem da ta borba još traje i još uvijek nije zauzela historijski okvir proslavljanja pobjede nad obespravljenosti.

Zar će svijet još jednom ostati gluh i nijem dok jedna zajednica nestaje, dok se svakodnevno stanovništvo u Palestini očigledno podvrgava uslovima pod kojima opstanak tog naroda dolazi pod znak pitanja...

Dragi aktivisti i aktivistice za ljudska prava i slobode, molim vas da svi zajedno shvatimo da se obespravljenost najviše odnosi na one koji su različiti i žive u različitim dijelovima svijeta, koji prolaze užasnu torturu samo zbog svoje različitosti, a ne samo na određenu "klasu" koja živi u ''zapadnom okruženju'', i da borba (pogotovo borba za ženska prava) traje svih 365 dana u godini – da to nije samo fotografija i kampanja na bitne datume.