U kom pravcu ide film "Crna Gora, podeljena zemlja"?

Film Borisa Malagurskog pod imenom "Crna Gora, podeljena zemlja", izazvao je opštu podjelu javnosti i javnog mnijenja.

Jedni film svrstavaju u smišljenu propagandu usmjerenu protiv antifašističke i građanske Crne Gore, a drugi film odlikuju kao dokumentarni film koji predstavlja "istorijske činjenice" i uzroke podjela u Crnoj Gori.

U postavljenim isječcima filma, prikazan je Milo Đukanović, te intervju sa Matijom Bećkovićem, Mitropolitom Amfilohijem – uz čije je blagoslov i snimljen film, te Vladimirom Leposavićem.

Film je svjetlo dana ugledao u Srbiji i entitetu Republika Srpska.

No, da se vratimo na kratku predstavu Borisa Malagurskog. Šta je potrebno da znamo o Malagurskom? U emisiji Sputnjik, Boris se dotakao Srebrenice - godišnjicu obilježavanja genocida nad Bošnjacima, Malagurski naziva "Srebrenica fest", te o tome govori kao o "omiljenom prazniku bošnjačkih političara". Pojam genocid Bošnjaci, prema Malagurskom, upotrebljavaju jer im je Zapad tako rekao, a legitimaciju za njegovu upotrebu crpe iz Međunarodnog suda pravde. Odakle sada Malagurski crpi problem Međunarodnog suda? Pa Međunarodni sud ne priznaje Rusija – srpska matica, te cjelokupna njegova funkcionalnost je bazirana na političkim pritiscima zapadnih zemalja. Malagurski govori i o podjeli krivice te o "bošnjačkim zločincima", u kojima ubraja i rahmetli Aliju Izetbegovića.

Mislim da je ova mala predstava sasvim dovoljna da se spozna o kakvoj ličnosti je riječ, te o kakvom će filmu biti riječ. Pretpostavljam da se dokumentarnim filmom nastoji javnost okrenuti na jednu već ustaljenu vodenicu. Između ostalog, direktno, ili indirektno – između redova, će se govoriti o "neosnovanoj težnji" Crne Gore za nezavisnost i samostalnost, vjerovatno će se ponovo uključiti Zapad, možda Crna Gora nije ni izglasala nezavisnost već zapadne zemlje. U svrhu zadovoljenja mase filmom, govoriće se i o "nepostojećem" crnogorskom jeziku – to je srpsko, no crnogorsko, o izmišljenoj naciji, te "velikim silama" koje zavađaju jedan jedini srpski narod. Da li bi film dobio na popularnosti i zainteresovanosti da upravo ovo nije njegova namjera? Vjerovatno da ne bi.

Boris Malagurski je smiješan pokušaj Zorana Kesića, koji ismijava genocid nad Bošnjacima, i prema kojem patnja je samo patnja ako ste partijski podobni i ako ste grupa poput "Majke Srebrenice". Djelovanjem, u pravcu skrnavljenja genocida, žrtava, majki Srebrenice, potom vjerovatno Crne Gore i njene nezavisnosti, njenog jezika ili posebnosti, nijesam nešto iznenađena, no mi smiješno!