POLITIKA | Mart 13, 2021
Analiza “izvinjenja” Ivane Marić i sve njene nelogičnosti
Stanovnici Bosne i Hercegovine i bosanska dijaspora večeras su na FACE TV u Centralnom dnevniku imali priliku gledati ismijavanje njih samih, i to od strane Ivane Marić kvazi analitičarke i kandidatkinje nakon pozicije za dogradonačenika Sarajeva, izgleda i svih drugih pozicija koje joj neko makar i u šali spomene, jer čovjeku koji je prosječan posmatrač političke scene u BiH, sve ovo još iz gleda kao šala. Kako da politički analitičar bude prijedlog stranke za neku stranačku funkciju?
Ivana Marić je iskoristila priliku koju Senad Hadžifejzović pruža onima koji teško uvrijede Bošnjake, sa željom da se istima opravdaju uz njegovu pomoć, trudeći se da uvrede budu amortizovane multikulturalizmom, borbom protiv terorizma, utjecaja botova SDA, spinovanjem da Erdogana želi sarađivati sa NIP-om, a sve uz relativiziraciju i dvostruke aršine pri komentarisanju pritiska javnosti na žene, javne ličnosti.
Ivana Marić, sve izvjesnija kandidatkinja i za člana predsjedništva BiH, nakon večerašnje emisije upitno kojeg naroda večeras je uvrijedila inteligenciju javnosti, uvrijedila jer je u roku od 5 dana promijenila stav da su Bošnjaci izmišljen narod u to da iste ne negira, uvažava, cijeni i da su se od večeras i njeni preci izjašnjavali kao katolici Bošnjaci, a vjerovatno, dok nije došla u Sarajevo, nije niti znala da postoje takvi.
A Sarajevo iz kojeg su joj kolege kazale da par dana nije najbolje da izlazi iz kuće nakon „linča“ javnosti zbog spornih izjava, do Sarajeva koje je po njoj najsigurniji grad u BiH u jednoj emisiji, je prešlo prag ekstremne tolerancije prihvatanja kadrova Naše stranke tendencioznih ka samo jednom, a to je smanjenje utjecaja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
Pomenuti „linč“ koji je javnost pokrenula nakon vrijeđanja čitavog naroda karakterizira se kao sinhronizovana aktivnost botova jedne političke opcije, što dovoljno govori i o njenoj profesionalnosti i nastavku analize samo političkih opcija koje ne dozvoljavaju negiranje bošnjačkih tekovina. To što je uvrijedila čitav narod, uopće se ne dovodi u obzir da pojedinci iz tog narod izrevoltirani reaguju na uvrede upućenje njima. A aršini o osudi žena u javnom diskursu su za posebnu analizu, posebno kada se uzmu u odnos žene članice i simpatizerke Naše stranke i žene drugih političkih opcija.
Vrijeđanje inteligencije se nastavilo time da Ivana volontira i ne zarađuje od silnih analiza, do toga da ona razbija predrasude stranih novinarima da je BiH plodno tlo za terorizam i secesije, a ista objašnjava tim istim stranica po seminarima van BiH da su Bošnjaci izmišljen narod i da su diskutabilne presude suda u Hagu terorističkim organizacijama, čime dodatno potiče secesije i bunt.
Nakon svega viđenog, postavlja se logično pitanje. Zašto se Ivana ne brani programom rada za poziciju dogradonačelnika, kakav princip i zagovara? Ili joj je nakon svih promašenih analiza, „linč“ dobro došao da se ne dokaže nedoraslost poslu kojeg bi trebala obavljati.
