POLITIKA | April 19, 2021

Analiza : Okupacija javnog prostora, izmišljene afere, djelovanje KOS-a i ‘Republika Sarajevo’

Kada su vođeni pregovori o opstanku Jugoslavije, rahmetli Alija Izetbegović zagovarao je opstanak Jugoslavije pod uslovom da istu ne napuste Hrvatska i Srbija. To se nije desilo, Hrvatska je otišla svojim putem i Bosna i Hercegovina i njeno predsjedništvo nije imalo druge opcije osim nezavisnosti.

Analiza : Okupacija javnog prostora, izmišljene afere, djelovanje KOS-a i ‘Republika Sarajevo’

Danas, iz Slovenije non-paper o dijeljenju Bosne i Hercegovine. Iz Hrvatske već dugi niz godina, a posebno u mandatu Kolinde G. Kitarović, poruke o potrebi za rješavanjem „hrvatskog pitanja“, ne ostavljajući dvojbu da bi to opet bilo neko dijeljenje Bosne i Hercegovine. I Mađari karte crtaju. Na Srbiju smo već navikli, a ako neko sumnja da procesi u Crnoj Gori dolaze sami od sebe, taj dobro treba da se preispita.

Osamdesetih godina vode se procesi muslimanskim intelektualcima, optužuje ih se za radikalizam i ekstremizam. Ti procesi su imali unaprijed napisane presude. Poslijednjih godina vodi se strašna kampanja o radikalizmu i ekstremizmu u Bosni i Hercegovini, i opet se za to optužuju, ovaj put pod svojim historijskim imenom, Bošnjaci.

Događaji koji su bili uvod devedesetim su afere Agrokomerc i Neum. Aferom Agrokomerc iz političkog života eliminisan je Hamdija Pozderac, koji je tada bio predsjednik ustavno-pravne komisije SFRJ, ali i njegov brat Hakija kao i brat Sakib koji je bio general TO SR BiH. Iako je na čelu Agrokomerca bio Fikret Abdić koji je osuđen na 4 godine zatvora presuda nikada nije postala pravomoćna, a isti se vraća političkom životu uz ogromnu podršku naroda na bazi Agrokomerca kao privrednog giganta koji je zapošljavao više od 13.000 radnika. Branko Mikulić je tada upozorio da ne treba biti naivan i misliti da se radi samo o Agrokomercu već da su na dnevnom redu druge teme. Uslijedila je afera Neum nakon koje ostavku podnosi Branko Mikulić. Svima, osim Fikretu Abdiću, bio je zajednički rad na jačanju Bosne i Hercegovine. Uslijedile su izmjene ustava SR Srbije i ukidanje pokrajina i u konačnici agresija.

Stjepan Kljujić je član predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine postao na općim izborima 1990. godine. Nedavno je upozorio da Naša stranka nije ništa drugo do KOS. Kada je uhapšen federalni premijer Novalić član predsjedništva Bosne i Hercegvoine Željko Komšić izjavio je da ga sve podsjeća na aferu Agrokomerc. Nakon toga Komšić je na dnevnoj osnovi pod udarima KOS-a u Bosni i Hercegovini. Zašto o ovome trebamo ozbiljno promisliti?

Glavni grad i Kanton Sarajevo po samom statusu, smještaju institucija, procesima koji se u njemu dešavaju, od vitalnog je značaja za državu, a trenutno su pod kontrolom kadrova Naše stranke i kadrova stranke koja je tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu zaledila svoj rad i konstatovala da je slučajni prolaznik ondje gdje ih neko vidi. Medijski i javni prostor Bosne i Hercegovine trenutno je predominantno smješten i generisan dešavanjima iz Sarajeva. I dok svi, u prvom dijelu teksta, spomenuti procesi se trenutno vode u susjednim državama, uz neizostavne vojne vježbe u Srbiji, u našem glavnom gradu dronovi snimaju defile komunalnih vozila. Oni koji imaju vlast u glavnom gradu okupirani su vikom na vlast u kojoj oni nisu, federalnu i državnu, i opet samo na kadrove te vlasti koji dolaze iz SDA i DF-a. U toj vlasti su jedni naivni i jedni nimalo naivni. Oni naivni se bave tričarijom i zajedno sa ovima koji nisu naivni dobro plaćaju agente (portale i analitičare) koji javni prostor drže pod okupacijom. Ta okupacija je takva da su oni i tužioci i sudije, i eksperti za svaku oblast pa se politika bavi temama koje bi trebale ostaviti institucijama. Protesti koji se organizuju nemaju za cilj masovnost već samo držanje žeravice zagrijanom i spremnom da napravi požar.

Sve ovo nije slučajno. Rezultat je nevjerovatno polarizovano gotovo do mržnje stanovništvo kojem se na ovom trusnom području o glavi radi.

Zato je vrijeme da se što prije razbije ova okupacija javnog prostora, da se stanovništvu prestane gurati vata u uši i povez na oči. Vrijeme je da mnogi odgovore s koji ciljem razvlače pamet stanovništvu, da odvojimo naivne od onih koji sigurno nisu naivni. Vrijeme je da se kaže onima koji najavljuju projekte u mjesnim zajednicama da ne viču na one koji imaju odgovornost državnog posla, ili neka se kane mjesnih zajednica i prestanu biti eksperti za sve. Oni koji misle da „pozderaca i mikulića“ imamo viška neka se dobro zamisle. 

Oni koji ne cijene one koji vrijede u ovom narodu, neka znaju da i mi njih cijenimo koliko i agente KOS-a. Vrijeme je da se zamisle da li na njihove proteste će biti pozvan narod na kontraproteste. Vrijeme je da se svima kaže da nema pogodbe kada se radi o opstanku naroda i domovine!