Bosanski vladari: Ban Prijezda - Rodonačelnik najpoznatije bosanske dinastije

U četvrtom  nastavku našeg serijala o bosanskim vladarima u srednjem vijeku, govorimo o banu Prijezdi I Kotromaniću. Poznat kao rodonačelnik najpoznatije bosanske dinastije  Kotromanić.

Rođen je 1211. godine i smatra se rodonačelnikom najpoznatije bosanske dinastije Kotromanića. On je izgleda jedno vrijeme bio krstjanin, ali je kasnije prihvatio katoličku vjeru i bio čak jedan od žešćih progonitelja krstjana u Bosni. Kako mu je sin bio talac kod dominikanskih fratara, može se zaključiti da njegovo pokatoličavanje nije bilo dobrovoljno.

U vrijeme kada je Ninoslav nosio titulu “dux de Bosna”, 1233. godine, Prijezda je imao zvanje bana. Prema priznanju Ninoslava Prijezda je bio njegov rođak, ali to ne mora značiti da su zaista bili u srodstvu, jer je to period vrlo čestih političkih savezništva gdje su se brojni proglašavali rođacima. Pretpostavljamo da je Prijezda 1233. godine bio bosanski ban i da je bio pomagač u vlasti ili suvladar bosanskom “velikom banu” Ninoslavu. Vjeruje se da je Prijezda I u to vrijeme bio ban Usore. Jedan podatak iz 1267. godine navodi da je ban Prijezda I nakon uklanjanja Ninoslavova sina Stepana dobio Bosnu na upravu i da ponovo sjeda na bansku stolicu. S toga možemo govoriti da je ban Prijezda I od 1233. do 1267. godine vladao dijelovima Bosne sa titulom bana, a da se od 1267. godine nameće kao vladar Bosne. Ovaj bi podatak mogli uzeti sa rezervom ali je činjenica da odmah nakon smrti bana Ninoslava, Prijezda I igra ključnu ulogu u kreiranju bosanskohercegovačke historije srednjeg vijeka.

Novi bosanski ban Prijezda I se od sredine XIII stoljeća izjašnjava kao ugarski vazal, ali bosanski plemićki i bogataški stalež ostaje veliki protivnik nove ugarske politike u Bosni i pruža joj jak otpor. Sa sigurnošću se može tvrditi da bosanski narod nije prihvatio ugarsku dominaciju nad Bosnom i težio je samostalnosti kakvu je imao u ranijem periodu. Koliko je pružen ozbiljan otpor ugarskoj vojsci dovoljan je dokaz niz pisama koje je Bela IV slao papi tokom 1253. godine a u kojima se žali da ga bosanska vojska pritišće sa svih strana i da je otpor izuzetno snažan. Osim Bosne pokoren je i Hum 1254. godine. Tada se humski knez Radoslav, također, pojavljuje kao vjerni sluga ugarskog kraljevstva. Teritorija Bosne je podijeljena na dva dijela: banovina Bosna i banovina Usora i Soli. Uz to treba dodati i Humsku kneževinu. Ipak, Bosna je u užem smislu ostala pod vlašću Prijezde I.

Nedostatak relevantnih dokumenata o Prijezdi I također prave veliku teškoću u utvrđivanju njegovog pravog karaktera u ovom periodu srednjovjekovne historije Bosne. Bosanski ban Prijezda I se u februaru 1287. godine povukao sa vlasti na svoje imanje u Zemljeniku, gdje je provodio posljednje dane života. Ne zna se razlog njegovog povlačenja: starost ili je bio prisiljen.

Imao je tri sina: Prijezdu II, Stjepana i Vuka. Jedinu kćerku Katarinu udao je u za hrvatskog bana Slavonije Stjepana I Babonića. Vlast u Bosni su podijelila dva Prijezdina sina i to tako da je Stjepan I vladao u istočnom dijelu Bosne dok je Prijezda II vladao u zapadnom dijelu. Po svemu sudeći bansku su čast dijelili što se vidi iz jednog pisma pape Nikole IV (1288.-1292.)  gdje se on obraća „plemenitim muževima Stjepanu i Prijezdi, banovima Bosne“.